Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila! (Lk 17, 11-19

Slušajući današnja čitanja ne možemo a ne zapitati se što je guba suvremenoga doba, tko su suvremeni gubavci, imamo li mi na sebi i u sebi gube? Do odgovora ćemo doći, ako, na tragu evanđelja, preispitamo svoju savjest pitajući se: Zašto uopće postojim? 

Ako smo pozorno razmišljali o Božjoj riječ iz nedjeljnoga evanđelja  mogli smo uočiti da su oni, koji su shvatili smisao života, prvotno zahvaljivali Bogu i da su ga...

Umnoži nam vjeru! (Lk 17, 5-10)

Učenici vape da im Isus umnoži, ne bogatstvo, nego vjeru. Očito je da su pred Isusovim riječima i djelima osjetili svoju nemoć, pa su zaiskali: Umnoži nam vjeru. Zašto? Shvatili su da to što Isus govori oni sami ne mogu ostvariti. Prije nego su susreli Isusa bili su ponosni na sebe i svoje sposobnosti, a u susretu s Isusom Kristom otkrivaju drugu stranu života i primjećuju da su prožeti sumnjom i strahom, odnosno da im manjka...

Ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima (Lk 16, 19-31)

Nekada se pitamo kako to da onomu, tko ne vjeruju i ne moli, sve ide u životu, ima novaca, provodi se, svi ga slave i hvale, a oni koji se trude živjeti po Božju uvijek dožive neke nevolje?!

Ako bismo živjeli samo za sebe i život gledali isključivo kao zemaljsku stvarnost, kada ne bi bilo Boga i savjesti, onda bi to bilo točno i žalosno. To nas nekada muči, izaziva u nama ljubomoru i zavist. Ne smijemo ostati na površii, nego treba...

A tko je u najmanjem nepošten (Lk 16, 1-10)

Neke društvene strukture i pojedinci kao da sebi daju za pravo iskorištavati ljude, što stvara osjećaj nepravde i nemoći. Stvara se razlika između bogatih i siromašnih, vladara i slugu. To je svojedobno primijetio prorok Amos pozivajući na društvenu pravdu osobito prema siromašnima. Osudio je iskorištavanje drugih u trenutku kada je bogatstvo mnogima postalo temeljni kriterij života. Svatko može upasti u tu napast. To je uočio sv. Pavao, pa moli za...