Dvadeset i sedma kroz godinu - C
Umnoži nam vjeru! (Lk 17, 5-10)
Učenici vape da im Isus umnoži, ne bogatstvo, nego vjeru. Očito je da su pred Isusovim riječima i djelima osjetili svoju nemoć, pa su zaiskali: Umnoži nam vjeru. Zašto? Shvatili su da to što Isus govori oni sami ne mogu ostvariti. Prije nego su susreli Isusa bili su ponosni na sebe i svoje sposobnosti, a u susretu s Isusom Kristom otkrivaju drugu stranu života i primjećuju da su prožeti sumnjom i strahom, odnosno da im manjka poniznost, samopouzdanje i vjera.
Isus im nije umnožio vjeru onako kako su oni to tražili od njega. Zar nam se to ne čini čudno, oni, njegovi učenici mole da im umnoži vjeru, a on im ne umnaža vjeru, nego ih pitanjem izaziva želju za vjerom: Da imate vjere kao zrno gorušičino… Što možemo iz tih Isusovih riječi zaključiti?
Apostoli još nisu sazreli u vjeri i htjeli bi da im Isus da vjeru bez njihova truda i time pokazuju da ne poznaju bit vjere, da ne znaju kako se odnositi s vjerom. Mislili su da će Isus njima, svojim učenicima dati na popust, ali su se prevarili, jer nije na Isusu da umnaža vjeru kao neki sektaši ili mjesni šamani, jer vjera je slobodan čovjekov odgovor na Božje darivanje. Bog vjeru daje, ali se i čovjek treba trgnuti, osvijestiti i pridonijeti u prihvaćanju dara vjere, tj. obratiti se. Čovjek je pozvan prijeći s površne religioznosti na istinsku vjeru, a to znači ne se hvalisati svojim zaslugama, nego služiti u skrovitosti, ne se ponašati kao gospodari vjere, nego kao sluge. Zar nam se ne čini da mnogi imaju iskrivljenu sliku o Isusu i vjeri?!
Isus mijenja startnu poziciju, pa vjeru uspoređuje sa zrnom gorušice, gdje se ne radi o količini, nego o vrsnoći vjere. Vjera kao zrno, kao mrvica, kao iskra; ne drsko sigurna, nego u svojoj krhkosti treba Isusa, jer zbog svoje malenosti još ima pouzdanja u njegovu snagu.
Prema tomu, dovoljno je zrno vjere, malo, sićušno zrno da bi urodilo neizmjernim plodovima. Vjera je ta sićušnost u kojoj se sve skriva. Jednostavna i snažna, ima moć iščupati stablo s korijenom i presaditi ga u more.
No, je li netko od nas vidio da stabla s krojenima lete i da se presađuje u more? Čudno? Ali, ne radi se o tomu, nego o duhovnoj učinkovitosti, pa smo u tomu smislu vidjeli više od toga: osobno sam susreo, a vjerujem da ste i vi susreli ljude ispunjene Duhom Božjim, evanđeljem, koji su snagom i toplinom vjere promijenili svoje živote i živote drugih. Učinili su i čine djela iznad ljudskih mogućnosti.
Zaista, ima osoba, koje se zlopate za evanđelje, koji su snagom vjere nakon dugih unutarnjih borbi oprostili svojima bližnjima, koji vraćaju vjeru u obitelj, koji se trude odgojiti djecu, koji u ovim izazovnim vremenima časno žive svoje vjeru, vole Crkvu i svoju župnu zajendnicu.
Jer vjera je sposobna iskorijeniti zlo iz društva i ljudi, osmisliti bol i patnju, dati smisao životu. Sposobna je oprostiti i vratiti čovjeku radost života, otvoriti nove putove, dati novu snagu i vidike. Tako nas potiče da vjernik ne smije ustuknuti pred navalama zla i Zloga, navalama grijeha i izazova svijeta, pred neshvaćanjima i nerazumijevanjima okoline, nego, mada nije uvijek lako, ići dalje poput tolikih svetih ljudi koji su shvatili Kristove riječi: Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti! Za Isusa istinski vjernik nije samo onaj koji strogo provodi principe, nego onaj koji sliči nebeskomu Ocu živeći ljubav sličnu njegovoj.
Time Isus hoće reći da snaga koja daje moć sjemenu da raste ne pripada sijaču, snaga koja obraća ne pripada propovjedniku, nego Riječi Božjoj i zato nas sv. Pavao potiče: Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Isusa Krista. I mi trebamo odašiljati zdrave riječi, jer 'smo frula pomoću koje Bog diše i stvara zvukove.' Tražiti od Isusa da nam umnoži vjeru znači spoznati svoju nemoć i moliti da ta snaga vjere teče našim srcem kao krv u venama i tako ćemo, kako reče prorok Habakuk 'živjeti od vjere'.
A sluga beskorisni nije onaj koji ništa ne vrijedi, nego suprotno, to je onaj koji se u samodopadnomu društvu ne hvali svojim zaslugama, nego ponizno, zahvalno i strpljivo, kao sluga, o kojemu govori evanđelje, s ljubavlju služi Bogu, pridonosi ljepoti i dobroti, jer je to jedini učinkoviti oblik života. Stoga i mi zavapimo: Gospodine, nama i našoj Crkvi i narodu, obiteljima i župnoj zajednici umnoži vjeru. Amen.
