Dvadeset i treća kroz godinu - C

Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom (Lk 14, 25-33)

Nakon što je Salomon, čitamo iz Knjige Mudrosti, uočio svoju slabost, pita se: Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin? Dakle, pitanje je što Bog od nas traži? 

U odgovoru na to pitanje ljudi su često kolebljivi, nesigurni, promjenjivi u svojim stavovima, često traže samo svoju korist, a ne volju Božju. Knjiga Mudrosti veli da su plašljive namisli smrtnika, da ga u spoznaji Božje volje pritišće, tlači i ometa propadljivo tijelo. S mukom istražujemo što je na zemlji, a kako ćemo tek shvatiti što je na nebu. Potom veli da ne bismo spoznali volju Božju da nam nije dao mudrost i Duha Svetoga.

Svoju mudrost i svoga Duha Bog i danas daje ljudima, samo je pitanje je li s njom surađujemo. Bez te suradnje čovjek ostaje u strahu, neznanju, nemoći, tlače ga svađe i neredi, štoviše gubi duhovnu i životnu ravnotežu, pa se ubaci zlo, prevlada mržnja i stvori se nered. Ako promotrimo stanje u našemu društvu s pravom se možemo upitati što nam treba toliko neprijateljstvo, omalovažavanje svoga naroda i države, korupcija, laži i nemar, zašto s ljubavlju ne izgrađujemo narod i državu? To se događa jer suvremeni čovjek ne postavlja pitanje: Što Bog od nas traži? Društvo ne potiče na Kristov način života, nego stvara idole – ljudske proizvode i zato je svijet dezorijentiran.

A što to Bog od nas traži? Božju volju možemo s lakoćom otkriti u današnjim čitanjima! Očevu volju Isus posve jasno očituje. On je spremno sve ostavio da bi ostvario Očev naum. Tako nas poučava kako biti njegov učenik i što treba činiti da bismo ga slijedili. Što to? Dva su uvjeta:

Dođe li tko meni a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu… Kako ovo tvrdo zvuči. A je li Isus to mislio tako? No, na žalost, neki jer ne traže Božju volju, nego svoju volju, mrze sve oko sebe da bi postigli svoj cilj. Spremni su odreći se i majke i djece, spremni su tlačiti svoj narod i državu da bi pravdali ideologiju i zlo, a Krist ne uči tako. 

On hoće reći da smo dužni ljubiti oca i majku…, ali još više treba ljubiti Boga, tj. Krist treba biti na prvomu mjestu, ispred svih, jer on je izvor ljubavi. Bez toga vrela sve vene i gubi svoj smisao. A tko ljubi Krista ne može mrziti drugoga, a drugoga se ne može voljeti u cijelosti bez spoznaje Boga. Biti Kristov učenik znači slijediti njegovu ljubav, a ne promicati egoizam i tražiti samo svoj posjed, svoj interes! Isus traži da nasljedovanje njega bude jače od bilo koje obiteljske navezanosti, a da ne govorimo materijalne. Jer ima nekih koji se odriču Isusa misleći da im je od njega važniji posao i obitelj. Bit je, dakle, staviti Isusa u središte života, jer on ujedinjuje ljudski život.

To o čemu govorimo stvara nam poteškoće i križeve, pa zato Isus veli: tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom ne može biti moj učenik, tj. treba se suočiti sa stvarnošću a ne idealizirati. To znači da u nasljedauvanju Krista, treba biti spreman prihvatiti mržnju i prezir svojih bližnjih, obitelji i društva. Upravo takav stav znači biti slobodan. Kada čovjek nadiđe ljudsku uvjetovanost, to što će drugi misliti i reći znači da se poistovjetio s Kristom, slobodan je. Uzor takve slobode, suočavanja i učenika jest Onezim, kojega Pavao šalje prijatelju Filemonu i veli: Ja, Pavao, starac, sluga Krista, šaljem ti Onezima, srce svoje. Onezim je bio rob, pobjegao je od Filemona, a sada mu ga Pavao šalje, jer je uz Pavla shvatio što Krist od njega traži. Više nije rob i želi da ga primi, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata u vjeri. Ima li među nama koji Onezim? Shvaćam li što Krist od mene traži?

Što Bog od nas traži? Odgovor na to pitanje nalazimo u blagdanu Male Gospe. Marija, žena i majka, traži i nalazi Božju volju, te mu povjerava svoj život. Postaje uzor života, uzor žene i majke služeći Bogu. Pitanje je tko je suvremenomu čovjeku i ženi uzor? Marija vraća dostojanstvo čovjeka i žene. Da, pozvani smo od nje učiti i voljeti život, ljepotu braka i obitelji, majčinstva i dostojanstva žene. 

Zašto? Marija se odrekla svih posjeda i sve je stavila u ruke Božje. Isus reče da nitko ne može biti njegov učenik tko se ne odreče posjeda. Dakle, Isus hoće reći da ne smijemo dopustiti da postanemo robovi materijalnih posjeda misleći samo na sebe, jer posjeduje se samo ono što se drugomu daje. Ako zadržimo posjede opasnost je da nas bilo kada osvoje i ugroze našu slobodu. Marija je od svega najviše voljela Boga i nosila je svoj križ i tako nam otkrila što Bog od nas traži. A sada smo mi na potezu, imamo uzore kršćanskoga života, koji su posvjedočili što Bog od čovjeka traži, a mi sjedinjeni s njima u molitvi živimo Božju volju, pa će nam biti dobro. Amen.