Župna zajednica

“Crkveno zajedništvo, iako uvijek ima univerzalnu dimenziju, najneposredniji svoj i vidljivi izraz nalazi u župi: ona je ono krajnje mjesto očitovanja Crkve, u nekom je smislu Crkva sama što živi među kućama svojih sinova i svojih kćeri. Nužno je da svi, u vjeri, iznova otkrijemo pravo lice župe, tj. samo 'otajstvo' Crkve koja je u njoj prisutna i djelotvorna … župa u načelu nije neko ustrojstvo, teritorij, zgrada; radije je 'Božja obitelj, kao skupina braće koju prožimlje jedan duh', 'obiteljski bratski i otvoren dom', zajednica vjernika. … U konačnici, župa ima temelje u teološkoj stvarnosti, jer je euharistijska zajednica. To znači da je to zajednica podobna za slavljenje Euharistije u njoj je živi korijen njezine izgradnje i sakramentalna spoznaja njezina punog zajedništva s cijelom Crkvom. Ta podobnost počiva na činjenici da je župa zajednica vjere i organska zajednica, što će reći da je čine zaređeni službenici i drugi kršćani, a u njoj župnik – koji predstavlja dijecezanskoga biskupa – hijerarhijska je spona s posebnom Crkvom.“

Christifideles laici, 26.