Pojam 'Pastoral'

Pojam pastoral u crkvenomu okružju koristi se u vrlo širokomu i ponekad nejasnomu surječju. Često je mistificiran i ponekad služi kao spasilački i čarobni obrazac u neizbježnim i zbrkanim sučeljavanjima. Pastoral, po svojoj naravi ima oznaku rada, izričito izražava zahtjeve vezane s «konkretnim» ili «praktičnim». Ne odnosi se samo na pojmovno poimanje, nego se kreće u stvarnomu tkivu ljudskoga i crkvenoga života. Na površinu izlazi temeljna poteškoća, koji se razabire u odnosu teorije i prakse, a očituje se u činjenici da se izraz pastoral stavlja nasuprot doktrini, ali se ne suprostavlja.

Izraz pastoral ima korijensko uporište u hebrejskoj riječi r΄h (pasti, hraniti) od koje dolazi particip ro’ oe (pastoral) ili se u Novomu zavjetu veže uz izraze poimainein - pâsti i poimen (pastir). U antička vremena na istoku, kralja se smatralo pastirom sa svim počastima, koji je poput oca vodio brigu o narodu. Međutim, u Izraelu nijedan stvarni kralj nije izravno bio označen naslovom pastir.

U Staromu zavjetu je samo Jahvi pridavan naslov pastira (Post 49,24; Iz 40,11; Ps 23,1), jer on je jedini istinski pastir, koji je davao poticaje, ima primat i dar. Iz tih je razloga izraz pastoral doveden u odnos s Bogom. Starješine u Izraelu, u proročkim tekstovima, od sedmoga stoljeća nazivani su pastirima (Jer 2,8; 3,15; Ez 34; Zah 10,3). Izraelski pastiri iznevjerili su svoje poslanje. Nisu tražili Jahvu, pobunili su se, zapustili su stado (Jr 10, 21; Ez 34, 3). Isto tako metafora pastira je imala mesijansko značenje (Ez 34,1-10).

U Novomu zavjetu tema pastira ili pasti usredotočena je na Isusa (Lk 15), koji je, kao glava pastira, dao Petru primat da pase svoje stado (Iv 21, 16). U Ivanovu evanđelju (Iv 10) Isus je nazvan Dobrim pastirom. Sve je usmjereno na Isusa. Izraz pasti-pastoral upućuje nas na Isusa i na njegovo djelovanje u povijesti, na naš odnos s njim. Gledano biblijski pastoral znači – izgradnju. Krist je temelj a Crkva je nova zgrada. Izgrađivati Crkvu znači ljude ukorijeniti u Kristu. Radi se o pastoralnoj izgradnji odnosa s Bogom. Sv. Pavao veli: «On 'dade' jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje» Ef 4,11. Njegove poslanice Titu i Timoteju nose naziv «pastoralne» jer im u njima daje upute kako će upravljati crkvama koje su im povjerene.