Pismo Antiquum ministerium - katehetska služba

 

Obrazlažući odluku o ustanovljenju katehetske službe, papa Franjo tvrdi da je od početka „kršćanska zajednica poznavala različite oblike službi“, ističući upravo katehetsku službu u izgradnji Crkve. Ne radi se o modelu koji treba preslikati, već o temeljnom iskustvu Crkve, referenci kojoj se treba vraćati da bi se i danas prepoznalo djelovanje Duha Svetoga. Na tu drevnu službu upućuje crkvena tradicija i spisi, a Papa se poziva na svetopisamske tekstove, osobito na prvu poslanicu Korinćanima (1Kor 12,4-11, 28-31), jer Duh Sveti je neprestano izlijevao karizme na krštenike koje su priznate kao potrebna dijakonija za zajednicu (AM, 1.-2.).

Time Papa posvješćuje pastoralni oblik prve Crkve u kojemu nije, kao danas, bilo podjela na pastire i vjernike laike. Radi se o slici Crkve kao „naroda Božjega“, kojom se nadilazi klerikalizacija i laicizacija pastorala. Poslanje, koje je Krist povjerio cijeloj Crkvi, nikada nije isključivo samo za pastire, a  vjernici laici nisu samo primatelji usluga. Razumljivo je da se Papa poziva na prošlost, jer „vjernost prošlosti i odgovornost za sadašnjost neophodni su uvjeti da Crkva ispuni svoje poslanje u svijetu“ (AM, 5.). Pojašnjavajući razlog uspostave katehetske službe naučava da je „Crkva željela prepoznati ovu službu kao konkretan izraz vlastite karizme koja je uvelike pridonijela izvršavanju njezina evangelizacijskoga poslanja. Pogled na život prvih kršćanskih zajednica koje su bile predane širenju i rastu evanđelja i danas Crkvu potiče na razumijevanje novih oblika izražavanja“ (AM, 2.). Stoga je shvatljivo da Papa institucionalizira katehetsku službu nazivajući je „antiquum“, jer se temelji u Svetom pismu i crkvenoj tradiciji.

***

Svećenici i katehete – klerikalizacija i laicizacija

Je li katehetska služba konkurencija svećenicima? Papa ističe da katehetsku službu treba obnašati u laičkom obliku ne upadajući u klerikalizam (AM, 7.). Stalo mu je da se ne izgubi laička posebnost katehete, koji nije umanjeni svećenik, nego ima kršćanski identitet kao laik. Uspostavom te službe ne ugrožava se svećenička služba niti se dokida katehetsko poslanje svećenika, nego se prepoznaje vrijednost krštenja i suodgovornost svih krštenika za navještaj evanđelja i nadilaze podjele. Župnik je glavni kateheta u župi, koji ima obvezu kroz suradnju urediti katehetski sustav, a kateheta nije župnikov privjesak i nadglednik nego suradnik. Bitno je uravnotežiti smisao kršćanskoga poslanja, jer u „narodu Božjemu“ bio je prenaglašen klerikalni vid, a ovom službom može se prenaglasiti laička uloga. Ali, poziv na evangelizaciju nije ni laički ni klerikalni, nego jednostavno kršćanski. 

Svatko je pozvan i poslan prema svojim darovima i službama ići putom vjere, pa se svećenik ne bi smio laicizirati a laik klerikalizirati. Župa treba svećenika, a župnička služba ima sakramentalni karakter i zato laici ne mogu zamijeniti pastirsku službu. Župnik djeluje u ime Krista, Glave i Pastira, ne kao zemaljski vladar, pa se u donošenju odluka treba savjetovati s vjernicima. Inače bi upao u klerikalizam, koji, zbog iskompleksiranoga ega, neku službu ili dužnost pretvara u privatno vlasništvo. Ne treba stvarati tzv. 'duboku ili zelenu Crkvu', nego Kristovu, nepotrebna je borba za moć, strukture dominacije i privilegije, već odgovornost, poniznost i služenje u vjeri. U tomu smislu klerikalizam je svojstven klericima i laicima, pa njihovo nadmetanje samo šteti Crkvi. Pismo Antiquum ministerium ispravlja kriva tumačenja jer prepoznaje 'aktivnu prisutnost krštenika koji su službu prenošenja apostolskoga nauka obnašali na sustavniji, trajan način' (AM, 2.) te podsjeća da župnici ne mogu sami na sebe preuzeti poslanje Crkve prema svijetu, nego je njihova zadaća pastirski voditi vjernike da svi na svoj način jednodušno surađuju u zajedničkomu djelu (AM, 11.). Uključivanjem laika župnik ne gubi na važnosti, nego unapređuje pastoral, omogućuje suradnju i stvaranje župe kao zajednice vjernika, jer laici pridonose da župe ne postanu mjesta odvojena od svijeta, potiče evangelizaciju, stvara kršćansko ozračje i misionarski oblik Crkve.

Prosudba, trajna formacija i sinodalnost

U vidu brzih društvenih promjena bitna je trajna formacija svećenika i laika. Nužno je produbljivati teološke i kulturne spoznaje i širiti pastoralne vidike unapređujući poslanje katehetâ u župi, da se ne osjete zanemarenima. Da ne bi zapeo u populizmu, a da bi bio dosljedan predvoditelj suradnje i znak župnoga zajedništva, svećenik treba, u duhu kenotičkoga pastorala, redovito obnavljati fundamentalnu opciju. ...

 

Cijeli članak može se pročitati u: Apostolsko pismo pape Fanje - Antiquum ministerium o uspostavi službe katehete. Potrebe i mogućnosti djelovanja katehete u župoj zajednici, Vjesnik splitsko-makarske neadbispije, 163 /2022.), 3., 312.-319.