Katekumenski itinerarij za bračni život

U predgovoru pastoralnih smjernica Katekumenski itinerarij za bračni život (15. 6. 2022.), koje je objavio Dikasterij za laike, obitelj i život, papa Franjo naglašava da se radi o pastoralnim smjernicama za svaku mjesnu Crkvu, odnosno otvarajući obiteljski pastoral suvremenim obiteljskim izazovima teži cjelovitoj obnovi pastorala. Sukladno pozivu pape Ivana Pavla II., a na tragu svoje pobudnice Amoris laetitia, papa Franjo, svjestan površne priprave na ženidbu i žurne potrebe za pripravom, predlaže i poziva Crkvu da, kao „pastoralno sredstvo“, odgovorno osmisli i provodi katekumenski itinierarij za bračni život, odnosno pripravu za brak. Prijedlog katekumenskog itinerarija sadrži tri pastoralna dijela: priprava za brak (dalja, bliža i neposredna), slavlje ženidbe i pastoralno praćenje u prvim godinama braka. 

S obzirom na katekumenski oblik priprave za brak dokument posvješćuje da se papa Franjo, u brizi za produbljenu pripravu za brak, nadahnjuje na krsnomu katekumenatu potičući supružnike da žive svoj brak počevši od iskustva vjere i susreta s Isusom Kristom. Smisao dokumenta je predstaviti neka opća načela i konkretne pastoralne prijedloge kako bi svaka mjesna Crkva i župna zajednica u tim okvirima izradila i provodila prikladan katekumenski put u svomu pastoralnom okružju (1.-2.). Dikasterij, u doba društveno-kulturne metamorfoze, svjestan crkvenih, obiteljskih i antropoloških nevolja, ovim spisom potiče Crkvu da nadiđe uobičajene pastoralne modele i da se usmjeri prikladnijem pastoralnom radu, poglavito u pripravi za ženidbu.

Označnice katekumenskoga hoda

Zamisao katekumenskog hoda nije nova, ali papa Franjo na njoj insistira potičući provedbu ovoga dokumenta. U odgovoru na pitanje zašto katekumenat, dokument prije svega obrazlaže njegov početni smisao tvrdeći da su vjera i obraćenje bili znakovi novoga života. Na sličan način bi danas formacija u vjeri i u stjecanju kršćanskoga načina života bila od velike pomoći glede ženidbenoga slavlja. No, pod katekumenatom braka ne podrazumijeva se samo kateheza, niti prenošenje nauka, nego je cilj učiniti sve da otajstvo sakramentalne milosti odjekne među supružnicima, tj. da Kristova nazočnost živi s njima i među njima. Pastoralne smjernice, koje se ne ograničuju na intelektualnu, teoretsku i opću formaciju, a koje nadilaze klasični „zaručnički tečaj“, insistiraju da se sa zaručnicima prođe put i produbi odnos koji vodi do susreta s Kristom i do ispravne prosudbe njihova osobnoga i bračnoga poziva. Osim katehetske metode nužan je razgovor s parovima, osobni susreti, molitva, liturgijska i sakramentalna slavlja, obredi, uzajamno suočavanje parova, rad stručnjaka, duhovne vježbe, suradnja sa župnom zajednicom (4.-5.).

S obzirom na pastoralnu eklezijalnost dokument naglašava da se izrada katekumenskog itinerarija priprave za ženidbu odnosi na crkvenu zajednicu, jer se cijela Crkva treba staviti u službu budućih obitelji, tj. pothvat u međusobnoj suradnji i u dogovoru s biskupom obnašaju svećenici, supružnici, redovnici i pastoralni djelatnici. U pripravi za vjenčanje bitno je voditi se činjenicom da ženidba nije točka dolaska, nego poziv i put svetosti koji obuhvaća cijeli život. Budući da vjernici laici u sakramentu ženidbe primaju posebno crkveno poslanje, treba ih odgovorno pripremati i pratiti. Dokument, u duhu sinodalnosti, tvrdi da je, radi djelotvorne obnove obiteljskoga pastorala, u župnim zajednicama i obiteljskim pokretima, potrebna priprava kako supružnika tako svećenika za uzajamno nadopunjavanje i crkvenu suodgovornost. Svi oni koji su uključeni u pastoral, poglavito župnici, pozvani su obavljati zadaću animiranja i koordinacije te slušati i verificirati hod priprave. Budući da je priprava zaručnika za ženidbu istinski čin evangelizacije, vjernici laici su, a posebno supružnici, pozvani zauzeto sudjelovati u evangelizacijskomu poslanju Crkve (6.-10.).

Pastoralno obraćenje, koje ustrajno promiče papa Franjo, odnosi se i na obiteljski pastoral. Hod obnove ženidbenoga života u dokumentu označuje se u tri točke: transverzalnost, sinodalnost i kontinuitet. Transverzalnost znači da se ženidbeni pastoral ne ograničuje samo na „zaručničke susrete“, već „prelazi“ na sva druga pastoralna područja. Time se izbjegava fragmentacija pastorala, a potiče sinergija pastorala djece, mladeži i obitelji, s kojima treba povezati „društveni pastoral“. Svrha toga pastorala je potaknuti linearni rast i postupno produbljenje vjere. Nezamjenjiva je uloga župnika, koji svoju koordinacijsku zadaću treba dijeliti s pastoralnim suradnicima. Sinodalnost upućuje na crkveno zajedništvo koje se ostvaruje u zajedničkomu hodu, usklađivanju svih pastoralnih područja i zauzetomu sudjelovanju svih članova u evangelizaciji. Upravo u sinodskomu stilu treba živjeti pastoral ženidbenoga života. Kontinuitet se odnosi na stalni karakter pastorala ženidbenoga života, što znači da treba djecu i mladež trajno pratiti u postupnom otkrivanju njihova poziva te im već od djetinjstva, pomoću kršćanske inicijacije, u vjeru ukorijeniti ženidbeni poziv. Dokument napominje da u redovitomu radu župne zajednice postoje razdoblja „pastoralnoga napuštanja“, kao što su npr. razdoblje nakon krštenja ili pričesti, a koja su uzrok udaljivanja od zajednice i vjere. Radi popunjavanja „pastoralnih praznina“ treba tražiti pastoralna rješenja razmišljajući o katehetskoj formaciji (11.-15.). 

Stvarni prijedlog

Nadahnjujući se na predkrsnomu katekumenatu, a uzimajući u obzir društveno-kulturni i pastoralni kontekst, zadaća je svake biskupije izraditi i osmisliti prikladan način priprave za ženidbu. Budući da ne će uvijek biti moguće predloženi oblik primjenjivati u svim okolnostima, nužno je, na temelju razborite prosudbe, pristupiti prihvatljivijem načinu priprave. Dikasterij preporuča da se predloženi oblik ženidbenoga katekumenata neko vrijeme provodi ad experimentum u svim ili nekim župama kao „pilot projekt“. Nakon početnog iskustva trebat će prikupiti mišljenja pastoralnih radnika i zaručnika koji su sudjelovali i pristupiti doradi predloženoga modela. U osmišljavanju ženidbenoga katekumenata bitna je pastoralna kreativnost, jer, osim zajedničkog itinerarija, trebat će personalizirati način priprave radi različitih životnih okružja ženidbenih parova (16.-18.).

Budući da pedagogija vjere zahtijeva osobni susret s Kristom i obraćenje, život i iskustvo Duha u crkvenomu zajedništvu, kao nadahnuće od velike koristi može biti obrednik: Red pristupa odraslih u kršćanstvo. Bitno je nastojati oko prvoga navještaja i mistagogije te povezanosti drugih sakramenata i ženidbe. Jer u ženidbenomu katekumenatu ne radi se toliko o stjecanju vještina, već o usmjerivanju, pomaganju i približavanju parovima na zajedničkomu putu. Sukladno tomu bitno je trajno usavršavanje svećenika i svih onih koji sudjeluju u pripravi da ne bi svojim stilom postali apstraktni. Brižljivost u načinu priprave neizostavna je, jer mnogi parovi žive u zamršenim okolnostima suživota te ne mogu posve razumjeti smisao ženidbene sakramentalnosti. Zato je nužna postupnost, prihvaćanje i potpora te svjedočanstvo kršćanskih supružnika, kojima treba dati više prostora u životu župne zajednice. Dokument ističe da u timu za pripravu, osim različitih bračnih parova, mogu možda biti i rastavljeni koji su ostali vjerni sakramentu te mogu ponuditi konstruktivan način pomažući pokazati lice gostoljubive Crkve. U obnovi obiteljskoga pastorala važna je suradnja župnih zajednica i pastoralnih područja da se svima omogući priprava. Isto tako, u timu priprave za brak sugerira se uključiti iskusne osobe, jer postoje zamršena pitanja svojstvena bračnoj seksualnosti i otvorenosti životu na koja treba dati jasan odgovor. Tijekom itinerarija, a prije obreda vjenčanja, bitni su i drugi obredi, kao npr. predaja Svetoga pisma zaručnicima ili predstavljanje zajednici, koji označuju postupno prožimanje između rasta u vjeri i rasta u ljubavi zaručnika (19.-23.).

Cijeli prikaz dokumenta može se pročitati u: Pastoralne smjernice Katekumenski itinerarij za bračni život, Crkva u svijetu 57 (2022.), 3., 463.-470.