Pastoralno obraćenje, zašto i kako?

Teološko-pastoralna pitanja glase: kako danas govoriti o Bogu i Crkvi, kako prenositi vjeru u Isusa Krista? Je li postojeći župni pastoral prikladan za navještaj vjere? Na tomu tragu, a na poticaj pape Franje za neodgodivom crkvenom obnovom, Kongregacija za kler objavila je naputak Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve u kojemu daje smjernice o revitalizaciji župe. Ovdje ne kanim obraditi cijeli Naputak, nego se želim osvrnuti na sedmo poglavlje koje upućuje na odnos župe i drugih razdioba unutar biskupije.

1. Zašto treba obraćenje župne zajednice

Kada se govori o obraćenju obično se misli na nekoga bezbožnika koji živi kao da nema Boga i vječnoga života, pa mu treba navijestiti vjeru i nadu u Božje milosrđe. Ovdje govorimo o obraćenju cijele zajednice. Je li to znači da je župa postala bezbožna i zato društveno suvišna? Je li se ta vitalna crkvena stanica, „obitelj obitelji“, toliko pastoralno usamila, pa živi kao da je usputna u izgradnji kraljevstva Božjega, je li joj vjera malaksala pa je sve više pastoralno neplodna? 

Župna je zajednica mjesto kršćanskoga zajedništva i suradnje s ciljem evangelizacije. Naputak ističe da se: „Poslanje na koje je župa pozvana, kao pokretačka snaga evangelizacije, tiče, dakle, čitavoga Božjeg naroda u njegovim različitim sastavnicama: prezbiteri, đakoni, posvećene osobe i vjernici laici, svaki prema svojoj karizmi i odgovornostima koje mu pripadaju“ (PO, 42.). 

Na nedjeljnim misama sudjeluju osobe iz kvarta ili mjesta stanovanja te se često samo usputno poznaju. U susretima nakon mise razgovori se svode na društveno-političke, obiteljske ili poslovne teme. Jedan od razloga je što se ta poznanstva, koja su nastala izvan crkve, ne temelje na zajedničkoj vjeri i poslanju župne zajednice „kao pokretačke snage evangelizacije“, pa u tim i sličnim prigodama kao da nije „politički korektno“ raspravljati o ulozi vjere u Isusa Krista i poslanju vjernika u župnoj zajednici.

Ako se u pripravi na sakramente kršćanske inicijacije ne radi s roditeljima i ne govori o njihovoj suradnji i sudjelovanju u župi, kakva je njezina budućnost? Ako u vrijeme pandemije, biskupi i svećenici, zajednički, u duhu sinodalnosti, ne prosuđuju stanje i ne stvaraju strategiju o načinu prvoga navještaja i poslanju župe sada i nakon pandemije, kakvo je to ozračje za rast vjere i razvitak osjećaja crkvenosti, odnosno kakav je to oblik pastorala? 

Kako će djeci i mladeži vjeru prenositi roditelji koji ne žele 'odrasti', koji nemaju iskustvo Boga, koji se udaljuju od župe, odnosno kako uobičajenim načinom navijestiti vjeru i potaknuti na suodgovornost, ako vrijeme većinom provode na digitalnim platformama? Kako govoriti o župnoj zajednici u doba online sustava, koji razbija župno zajedništvo te se stvaraju novi oblici online zajednicâ i kulture?

Ima li suvremeni čovjek, u digitalnoj eri, potrebu za župnom zajednicom, štoviše, ima li potrebu za Bogom, sakramentima i vjerom? Kako govoriti o župnoj zajednici ako se neke skupine, udruge i pokreti postavljaju kao konkurencija župi te paralelnim pastoralom osporavaju župno jedinstvo? Jesu li roditelji i pastiri pali u ravnodušnost glede prenošenja vjere, mada iskustvo pokazuje da mladež ima žeđ za duhovnim vrjednotama i za Bogom. Govori se o uvođenju mladeži u župnu zajednicu, ali u što ih uvesti, ako nismo sigurni da je župa zajednica koja ih zna i može prihvatiti?

Pod utjecajem sekularizma, i, ako se uz individualizam pridoda pandemija i umjetna inteligencija, župa proživljuje neviđene udarce pa je pitanje hoće li se i kada od svega oporaviti. Pitanje je kako se suprotstaviti relativizmu, koji uz pandemiju produbljuje krizu društvenoga suživota te narušava crkveno zajedništvo. Ako sve to potraje i ako se ne nađe odgovor, pastoralna će se kriza produbiti, poglavito s obzirom na prenošenje vjere. Mnoga su pitanja na koja treba tražiti odgovore. Ne ulazeći u dublju raščlambu neupitna je potreba župne zajednice, a je li postojeći model u Hrvatskoj učinkovit, odnosno imamo li snage priznati njegove slabosti i krenuti u pastoralno obraćenje? 

Cijeli članak može se pročitati u: Pastoralno obraćenje, zašto i kako?, Vjesnik đakovačko-osječke nadbiskupije, 150 (2022.), 2., 13.-17.