Pastoralno obraćenje župne zajednice
Naputak Pastoralna preobrazba župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve
Papa Franjo odobrio je naputak „Pastoralna preobrazba župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve“, koji je, na svetkovanu sv. Petra i Pavla 2020. godine, potpisala Kongregacija za kler. Naputak se sastoji od jedanaest poglavlja te, osim uvoda i zaključka, sveukupno ima 124 broja. Premda ne nudi neke posebne novosti, nego sažima i predlaže način moguće primjene već poznatih teološko-pastoralnih i kanonskih mjesta o poticaju izgradnje i obnove župne zajednice, ipak je nakon objave izazvao velike kritike, kako teologa tako i biskupa, poglavito na njemačkomu govornom području predbacujući mu klerikalizam. Ovim se Naputkom nastoji nadići tradicionalna vizija župe kao teritorijalne strukture s ciljem stvaranja evangelizacijske i misijske suodgovornosti naroda Božjega. Zbog naravi članka ovdje ne ulazim u dublju teološko-pastoralnu prosudbu, nego samo ukratko prikazujem sadržaj Naputka, čijih se jedanaest poglavlja može sažeti u dva dijela.
1. Preobrazba pastorala i obnova župne zajednice u misionarskomu smislu
Prema sadržaju dokumenta može se reći da prvi dio obuhvaća prvih šest poglavlja. Naputak je posebno nadahnut poticajima pape Franje, koji smatra da u župnomu pastoralu treba „tražit nove putove“, jer Crkva za to ima mnoge mogućnosti, uvodno ističe Kongregacija za kler. Osobito se primjećuje da je dokument pod utjecajem strateške Papine pobudnice Evangelii gaudium, na koju se četo poziva, a ključna poruka, u vidu evangelizacije, provlači se kroz poziv na pastoralno obraćenje župne zajednice u misionarskomu smislu. U središtu pastoralne obnove je misijsko poslanje, koje je Crkvi povjerio Isus Krist, a da bi se riječ Božja ukorijenila, u kršćanskoj zajednici treba posvijesti misionarski duh. U vidu suvremene kulture, župne su zajednice pozvane izlaziti iz samih sebe usmjerujući se na zajedništvo i suradnju, suodgovornost i sudjelovanje, milosrđe i brigu za navještaj evanđelja. Premda se promjena pastorala prije svega odnosi na obnovu struktura, ipak se poglavito tiče župe kao zajednice, koja se sabire oko stola riječi Božje i euharistije. Osim povijesnoga i biblijskoga konteksta nastanka župe posebno se opaža misao prema kojoj se teritorijalno oblikovanje treba suočiti s izazovima suvremene kulture i svijeta, koji je prožet mobilnošću i digitalnom kulturom. Župa se nalazi u promjenjivoj kulturi i teritorij je manje percipiran, dok su umnožena mjesta pripadnosti i međuljudski odnosi te mogu lako skliznuti u virtualnost bez zauzetosti i odgovornosti (pog. I.-II.).
Župi je potrebna nova snaga da bi prikladno odgovorila na izazove vremena i otkrila poziv svakoga krštenika da bude učenik Isusa Krista i navjestitelj evanđelja. Da bi se promicala središnja misijska nazočnost kršćanske zajednice u svijetu važno je također preispitati i poslanje svećenikâ, koji su pozvani, zajedno s vjernicama laicima, pokazati evangelizacijsko lice župne zajednice. Osim toga, župa je pozvana tražiti nove oblike blizine i pratiti nova zbivanja na teritoriju na kojemu borave razne kulture. Župa bi se trebala ukorijeniti tamo gdje žive ljudi, jer teritorij, smatra Kongregacija, nije više samo ograničeni zemljopisni prostor, nego kontekst u kojemu svatko izražava svoj život prožet odnosima, međusobnim služenjem i drevnim tradicijama. S obzirom na spomenuti odnos prema teritoriju u Naputku se radi o jednomu od naglašenijih pastoralnih stavova s obzirom na obnovu postavke župnoga pastorala, jer se time nadilazi pastoral koji se obnaša samo unutar župnih granica te bi se crkveno zajedništvo trebalo jasnije odvijati kroz sinergiju službi i karizmi. Pastoralni rad, dakle treba provoditi izvan župnih teritorijalnih granica.
Cjeloviti prikaz Naputka može se pročitati na:
