Christus vivit - Krist živi
Pobudnica pape Franje o pastoralu mladeži - Christus vivit
Nakon Petnaeste redovite opće skupštine biskupske sinode, koja je održana u Rimu od 3. do 28. listopada 2018. godine pod naslovom: ”Mladi, vjera i razlučivanje zvanja”, papa je Franjo, 25. ožujka 2019. godine, na temelju mnoštva razmišljanjâ, razgovorâ i pisama (4.), objelodanio završni dokument Christus vivit – Krist živi, koji je izravno upućen kršćanskoj mladeži i predložen cijeloj Crkvi na razmišljanje. Na tragu pobudnice Evangelii gaudium, papa Franjo, u ovoj pobudnici ističe temu sinodalnosti i prosudbe. Radi se o pismu, koje posvješćuje neka uvjerenja, proistekla iz vjere, potičući mladež na rast u svetosti i predanosti svomu pozivu. Pobudnica, koja ne predstavlja toliko strukturirani put, koliko oblik razgovora i argumenata, sastoji se o devet poglavlja. U njoj se očituje „model poliedra“, tj. radi se o pismu koje, načinom evanđeoske prosudbe, obrađuje i artikulira mnoštvo pristupa. Na neki način, pobudnicu se može promatrati s tri vida: u prva tri poglavlja Papa, polazeći od riječi Božje, nastoji prepoznati život mladih u Svetomu pismu, posebno u poslanju Isusa Krista te prosuđuje njihove odnose danas u obitelji, crkvenim zajednicama i društvu. Drugi blok, koji obuhvaća sljedeća tri poglavlja, predstavlja središnji dio pobudnice, samu bît prosudbenoga puta, o čemu govori njezin naslov. U njima interpretira stvarni život mladeži predočujući im Crkvu, koja ih uključuje nudeći im susret s Bogom ljubavi. U posljednja tri poglavlja, pomoću sinodalnoga pastorala, upućuje na perspektivu, tj. radi se o provedbi onoga što govore prijašnja poglavlja, jer su mladež i crkvena zajednica pozvani na prosudbu, izbor i odluke.
Krist živi. Tim je riječima papa Franjo započeo svoju pobudnicu želeći ohrabriti mladež da Isus Krist živi u svakoj osobi, nikoga ne napušta ni kada odluta, štoviše, čeka da mu se vrati, jer želi da po njemu svatko živi. Pitajući se što Božja riječ govori o mladeži, Papa u prvomu poglavlju predočuje govor o njima u Svetomu pismu. Ne ulazeći u dubine sintetizira starozavjetnu poruku govoreći o Bogu, koji nadahnjuje mladež i naglašava primjere kao što su Josip, Gideon, Samuel, David, Salomon, Ruta, Jeremija. Osvrćući se na Novi zavjet, spominje mladića, koji je napustio dom svoga oca i pošao u daleku zemlju, pa zaključuje da je srce mladoga čovjeka spremno za promjenu, ustati i učiti iz života (12.). Napominje da se Isusu nije sviđalo što odrasli s prijezirom gledaju na mladež, pa veli da se „mladoga čovjeka ne smije obeshrabriti, njegova je značajka sanjati velike stvari, tražiti široke obzore, odvažiti se na nešto veće, imati želju da osvoji cijeli svijet, znati prihvatiti izazove i htjeti dati najbolje od sebe kako bi se izgrađivalo nešto bolje” (15.). Među mnogim novozavjetnim tekstovima, koji govore ili upućuju na govor o mladeži, ističe Matejev govor o mladiću koji pita Isusa što mu je činiti da bi baštinio život vječni. Nakon Isusova odgovora, mladić se, zaključuje Papa, ”odrekao svoje mladosti“ (18.) i ostao ”lebdeći na površini života” (19.).
Cjeloviti prikaz pobudnice može se pročitati na: Franjo, Postsinodalna apostolska pobudnica Christus vivit – Krist živi, Kršćanska sadašnjost, Dokument 184., Zagreb, 2019. (163. str., 299. br.).
