Sinodalni pastoral i ekonomsko vijeće
Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, Đakovo, 144 (2016.), 2., 9.-14.
U buli najave izvanrednoga jubileja milosrđa Misericordiae vultus (11. travnja 2015.) papa Franjo u br. 4. poručuje: „Nakon što su srušene zidine, koje su Crkvu predugo držale zatvorenom u povlaštenoj utvrdi, došlo je vrijeme da se evanđelje naviješta na nov način. To je novo razdoblje neprekidne evangelizacije, novo zalaganje svih kršćana za oduševljenije i uvjerenije svjedočenje vjere.“ Nameće se pitanje jesu li zidine posve srušene ili su dobro prikrivene, odnosno jesu li još uvijek i ruševine toliko čvrste da ne omogućuju neprekidnu evangelizaciju u kojoj će svi kršćani oduševljeno svjedočiti vjeru pomoću crkvenih struktura i u svakodnevici. Na koje se to srušene zidine misli? Radi se o poimanju pastorala i slike Crkve, tj. je li pretkoncilska Crkva zaista obnovljena, je li se saborska slika Crkve ukorijenila u svijesti i životu svih vjernika, zaređenih i nezaređenih? Kako obnoviti redovni pastoral i pripremati vjernike za navještaj u kontekstu pluralnoga i sekularnoga društva, odnosno kakvu ulogu u pastoralu ima ekonomsko vijeće? Stoga, je li ekonomsko vijeće samo suhoparne usputne tehnološke naravi koje se bavi samo ekonomijom, je li odvojeno iz pastorala ili je to teološko pitanje koje se tiče econimae salutis? Ako nije samo tehničke naravi i ako nije isključeno iz pastorala, kako se povezuje ekonomsko vijeće i pastoral?
