Pastoral sakramenta pokore

Splitsko-makarska nadbiskupija, Sakrament pomirenja u godini milosrđa. Dajte, pomirite s Bogom, Split, 2016., 37.-47.

Čovjek je grijehom ranjen i podijeljen, njegovo biće krvari i vapi za lijekom, želi se osloboditi grijeha. U traženju pomoći dolazi Crkva naviještajući Isusa, liječnika i lijek, jer njezino je poslanje u čovjeku buditi obraćenje i pokoru, voditi oprostu i pomirenju. Tu crkvenu službu, koja se ukorjenjuje u vjeri i koja ima cilj grješnomu čovjeku pokazati milosrđe nebeskog Oca, nazivamo pastoral pokore i pomirenja. Da, svrha crkvenoga rada je čovjeku svjedočiti ljubav, jer 'milosrđe je temelj na kojemu počiva život Crkve. Zato njezin cjeloviti pastoralni rad mora biti obavijen nježnošću koju pokazuje vjernicima (Lice milosrđa, 10.).' Gubitkom osjećaja za grijeh narušava se unutarnja ravnoteža srca što potiče protuslovlja i sukobe u društvu, pa je nužno razvijati pastoral sakramenta pokore i dati mu prednost u odnosu na druge aktivnosti.

Zašto se i kako ispovijedati?

Crkva poziva i traži od vjernika da se u sakramentu pomirenja kao „izgubljeni sin“ vrate, padnu na koljena i zatraže oproštenje u zagrljaju milosrdnog Oca. To je čin obraćenja. Da bi mogli kršćanski vjerodostojno živjeti potiče vjernike da se ispovjede pred svećenikom. Zašto? Ispovjediti se treba jer smo sagriješili, jer se grijehom udaljujemo od evanđelja i trebamo se duhovno obnoviti (update). Isus Krist je ustanovio sakrament pokore kao sredstvo opraštanja i pomirenja te je svećenicima dao moć odrješenja grijeha (usp. Mt 16,19). U ispovijedi se vjernik ne hvali svojim dobrim djelima niti nabraja tuđe grijehe, nego pred Bogom sama sebe optužuje za grijehe kojima je povrijedio njegovu ljubav. Ispovijed ima odgojnu dimenziju, pa je važno pripremiti se ispitujući savjest, a veličina vjernika je iskreno priznati sve svoje grijehe kojih se sjeća od posljednje ispovijedi, najprije teške po broju, vrsti i okolnostima, potom lake grijehe. Ispovijed je redoviti put da kršćanin dobije oproštenje i otpust teških grijeha. Nakon ispovijedi može se pričestiti. Ako nema teških grijeha, nego samo lake vjernik može bez ispovijedi poći na pričest. Jer se laki grijesi opraštaju po Euharistiji, u pričesti, dobrim djelima, postom, krjeposnim životom. No, tko osjeti evanđeosku dinamiku opraštanja taj shvaća važnost ispovijedi lakih grijeha i nesavršenosti, jer sakrament ispovjedi krijepi čovjekovu dušu, usavršuje krsnu milost, vjernik duhovno raste suobličujući se Kristu.