Djelatna ljubav i nova evangelizacija u pastoralnomu radu

Crkva u svijetu, 49 (2014.), 4., 476.-496.

Cjelovitost i sustavnost pastoralnoga rada proizlaze iz kršćanske vjere i odgovornosti, koja ne trpi separatan i površan pristup crkvenom poslanju u svijetu. Odvojiti djelatnu ljubav i navještaj Riječi bio bi odraz nerazumijevanja evanđeoske poruke i poistovjećivanja s ideologijom, što bi dovelo do umanjivanja ljudskog dostojanstva i produbljenja društvene neosjetljivosti za potrebite. Autor u prvomu dijelu rada, raščlanjujući pojam siromaštva, upućuje na njegove nove oblike i na bit djelatne ljubavi. Potom ističe odnos ustanove Caritasa i evangelizacije u vidu osobe, te na temelju crkvenih dokumenata naglašava važnost uređenosti i ustrojenosti Caritasa, tj. ‘organizirane ljubavi’ u pastoralu. U trećem dijelu upućuje na uspostavu Caritasa u župnim zajednicama, uočavajući potrebu obnove pastorala kako bi u stvarnosti zaživio evanđeoski smisao kršćanskoga Caritasa u skrbi za potrebite.