Društvene okolnosti i pastoralni rad u Hrvatskoj od 1945. do 1952. na temelju pastirskih pisama

 
Razdoblje od 1945. do 1952. godine jedno je od najpogubnijih u hrvatskoj povijesti. Pogubno je zbog toga jer je komunistička vlast najviše poštivala nasilje, okomivši se na Boga i na čovjeka, unoseći nered u društvo. Komunizam je ljudsku svijest, način razmišljanja i rada duboko izopačio, što je još uvijek duboko usječeno u mnogim osobama, koje moćno i danas odlučuju u različitim društvenim ustrojima. Jednoumni je sustav postavio granice i za pastoral, koji i danas umnogome baštini navike iz tog doba. 

To je svojevrsno upozorenje i za društveno-kulturni svijet, da mu treba duhovno obraćenje i pročišćenje u oslobođenju od mentaliteta koji sprječava zdrave odnose i koči širenje životnih vidika. Koliko su tvrde komunističke umne utvrde u društvenomu ustroju, govori činjenica da, unatoč načelnoj osudi tog zla, do danas nitko nije osobno odgovarao za progon Crkve i ubojstva mnogih nevinih ljudi, dok se istodobno progone branitelji iz Domovinskoga rata.

Isto tako je nužna pastoralna promjena, za čije se pothvate današnji vjernici mogu nadahnjivati na odvažnim i razboritim postupcima svojih pastira, koji su se mučeničkim svjedočanstvima vjere zauzimali za Božju stvar u svijetu. Također su uvjereni vjernici laici bili pripravni prije umrijeti nego zatajiti evanđelje, pa su na temelju kršćanske dosljednosti očuvali obitelj i narodnu svijest, odgajali djecu i prenosili vjeru. Danas je nužna obnova društva i pastorala u svetosti života i zajedništva te pastoralno osmišljeno i stvaralačko ostvarivanje slobode.

Ključne riječi: biskupi Crkva, komunizam, pastoralni rad, progoni, vlast.


Social condditions and pastoral work in Croatia between 1945 and 1952 based on the pastoral letters

In the article the author presents the socio-cultural conditions in the period of the communist rule, from May 1945 to 1952, analyzing its influence on the pastoral work. Using the historical  evaluation ays, he analyzes several bishops’ letters from that dark period, on the basis of which he weighs the relationship between the former state’s public administration and the Church. In the first part he analyzes the Pastoral Letter from 1945, and in the second part he refers to the instructions of the arch/bishops Bonifačić and Stepinac regarding the Communist Party marriage law from 1946. In the third part he presents the bishop’s letter to the president Tito, showing the relationship of government to the church and the people. Although the author suggests a certain connection between the communist and today’s social structure, he deduces a deeper theological-pastoral reference.


Key words: bishops, Church, communism, pastoral work, persecutions, power.