31. kroz godinu - C

Isus je došao potražiti i spasiti izgubljeno. Zakej, premda bogat i visoko pozicioniran čovjek, bio je izgubljen. Međutim, to da je izgubljen shvatio je tek kada je susreo Isusa. Mnoge je iskorištavao i nije čudno da su ga prezirali. Cilj mu nije bio među ljudima uspostaviti vrijednosni sustav, nego svoje i tuđe interese. Rekli bismo bio je čovjek sustava, konzorcija, partije, europejac. Bio je dobro zaštićen, nitko mu nije mogao ništa.

Kada je čuo da uz njegovu carinarnicu prolazi Isus htio ga je vidjeti iz znatiželje. Bio je niska rasta i od mnoštva nije mogao vidjeti Isusa, pa se popeo na smokvu. Možda se popeo da ga ljudi ne vide jer bi ga kao utjerivača poreza potjerali ili penje se da ga ne bi kolege carinici izrugali što želi vidjeti Isusa. Problem Zakeja nije u malom rastu, već jer je bio niska duha, loša karaktera, nije vidio potrebe ljudi, bio je izgubljen zbog svojih grijeha. Od svoje grabežljivosti i praznine nije vidio ni Boga ni čovjeka, ni dobro ni radost. Želio se sakriti od ljudi.

Koliko li se puta i mi želimo sakriti? Zar i mi nemamo neku smokvu iza koje se želimo skrivati, jer se stidimo javnosti, bojimo se da nas ljudi ne bi izrugali. No, Zakej je stvarno želio vidjeti Isusa, a suvremeni čovjek, je li želi vidjeti Isusa? Zašto je, ipak, bitno popeti se na smokvu?

Kada je tuda prolazio Isus, pogledao je prema smokvi i ugleda Zakeja, koji nije mogao izbjeći Isusov pogled. Isusa nitko nije upozorio da pogleda prema smokvi, to je snaga njegove ljubavi. Isus ga je prozreo, ali ga nije osudio, nego se želio u njemu, kao i u svakomu od nas, proslaviti, kako reče sv. Pavao u poslanici Solunjanima, želi mu reći da je on Bog milosrđa. Isus svakomu daje šansu, pa i Zakeju. Iz njegovih očiju zasjalo je svjetlo te ga je prosvijetlio, pa mu reče: Zakeju žurno siđi. Zakej se zbunio, a i mnoštvo. Od uznemirenosti nije znao što činiti, pa kao da se pita: je li ja, pa zašto? Ma, odavde te bolje vidim. Isus mu reče: Danas mi je boraviti u tvojoj kući. Šok i nevjerica, ne, nego milost. Od Boga se nitko ne može sakriti. Kao i u Zakeju tako i u nama Isus traži, gleda i traži ono malo vjere, nakanu i otvara nam prostor da ga upoznamo. Isus mu veli: Danas je došlo spasenje tvojoj kući. I nas poziva da siđemo s drveta, iz skrivenosti jer nam nudi spasenje. Zato u središtu evanđelja nije Zakej, nego Božje milosrđe.

Je li se danas ljudi penju na visoko da vide Isusa ili da s visoka gledaju ljude? Je su li danas ljudi izgubljeni i zašto? Prepoznaju li Božje milosrđe? Je li se kršćani penju na smokvu života i životnih mjesta i kulture da navijeste Isusa ili se skrivaju iza smokvina lista? Bilo kako bilo, svakomu od nas Isus veli: kršćanine žurno siđi, siđi iz svoje pasivnosti, povučenosti, izgubljenosti, siđi iz beznađa, svjetovnosti. Možda je i naša prva reakcija zašto, zar ja, ovdje mi je lijepo, s visoka vidim bolje? Ti odgovori znak su izgubljenosti, pada. Zašto? Jer u njemu nema Isusa. Zato Isus i nama kaže: Danas mi je boraviti u tvojoj kući. Želim biti u tvojoj obitelji, za stolom, na facebooku, školi, vožnji, poslu, boli i suzama, da u tvomu srcu, danas, tj. zauvijek.

Zakej je žurno sišao. Sišao je jer je tek tada progledao, osjetio se pronađenim, ostvarenim, napokon je našao nekoga tko s njim želi iskreno boraviti, razgovarati. Što još čini? Zakej se čisti od grijeha, shvaća da je mnogima nanio štetu i veli: Polovicu svoga imanja dajem siromasima. Do tada nije shvaćao da je krao niti su ga siromasi zanimali, a kada ga je Isus prožeo svojim pogledom i glasom osjetio je što je istinsko duhovno bogatstvo i tek tada postaje bogat, ostvaren čovjek. Odložio je lažnu sliku o sebi i u Isusu spoznaje ljepotu života. Čovjek niska rasta postaje čovjek velika duha. A mi?

Jesmo li mi spremni žurno sići s naše smokve, ostaviti lažne i varljive visine ovoga svijeta i otvoriti vrata života Isusu? Suvremeni nadcarinici iz bahatosti i sebičnosti sade divlje smokve egoizma, koje rađaju gorkim okusom smrtonosne etike i neodrživa morala, bez vertikale i Božjega duha, zavodljiva odgoja ne dopuštajući da se od prizemnosti popnu na stablo spoznaje dobra i ljubavi i vide Isusa. Zbog krize vjere ostaju u carinarnici svoga bezumlja i bježe od Isusa, umišljeni u bogatstvo i moć lutaju u izgubljenosti duha, a one, koji žele žurno sići i dopustiti Isusu da boravi u njihovu životu, kao ono mnoštvo, mrmljajući izruguju.

Zar se ponekad ne osjetimo ujedno niski i na visoko kao Zakej, ali i pozvani u svojoj grješnosti? Zar mnogi i na nas ne mrmljaju? Isus danas dolazi, daje nam milost i veli: siđi iz svoje sebičnosti i oholosti, želim boraviti u tvojoj kući, želi nas potražiti i spasiti izgubljeno, dati ljubav i mir. Stoga mu dopustimo neka uđe u naše srce, naš dom bez obzira je li uredan ili ne, Isus ga želi urediti, blagosloviti, utopliti svojim pogledom i oplemeniti svojim govorom. Ako ne znamo što činiti, makar budimo nekomu sočna smokva s koje će vidjeti Isusa i osjetiti njegov sveti i blagi pogled, zašto, jer je je došao potražiti izgubljene. Amen.