Trideset i treća kroz gdinu - C

Svojom ćete se postojanošću spasiti (Lk 21, 5-19)

Zašto Isus govori o propasti Hrama i katastrofama? Nazočio je razgovoru u kojemu su se neki, vjerojatno učenici, divili Hramu misleći da je to najvažnije. No, sve je prolazno, samo je Bog vječan, a vjera u njega jamstvo je koje nas drži uspravne i u najtežim trenutcima života. Isus im reče da će doći dani kada će se Hram u potpunosti srušiti, i što onda? Kakve koristi što su sagradili tako lijepi hram od kamenja, a zanemaruju siromahe. Bog ne gleda kamenje i zavjetne darove, nego hram srca, traži osobe i narod u čijemu je središtu Bog. Hoće reći da nije dovoljno sagraditi hram, samo se njemu diviti i time prekrivati sve druge poteškoće, zlo i grijehe, odnosno kako reče Pavao: Neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Dakle, pitanje je unutarnjeg odnosa s Bogom, tj. svaki je pojedinac, obitelj i narod pozvan u Bogu tražiti sigurnost i smisao. Zaista, znamo li razgovarati i diviti se Božjoj ljepoti, milosrđu, njegovoj ljubavi i moliti se u Hramu?

Njih nije zanimala istina o kojoj Isus govori, nego samo vrijeme, pa pitaju: kada će to biti, kada je kraj svijeta, dakle, ne žele se suočiti sami sa sobom ni s Bogom, bježe od istine. Pa i mi se pitamo kakva će biti budućnost, to je logično i zamamno, ali nije dovoljno. Očito su mislili da će Bog izravno intervenirati kada ih zahvate nevolje, ali Isus koristi taj razgovor i opominje ih: Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doći u moje ime i govoriti Ja sam. Ako čovjek nema vjere opasnost je da bude zaveden, da se prikloni krivu nauku, filozofiji, bogatstvu, praznovjerju, gatanjima, teorijama zavjere, pa da izgubi dušu. Isus im vraća nadu i kaže: Ne dajte se zavesti, a da biste ostali postojani čuvajte mir, držite se vjere Crkve, sakramenata, riječi Božje.

U tim okolnostima ljude hvata ogroman strah, a Isus opominje: Kada čujete za ratove, ne bojte se, to nije kraj. To su velike kušnje za vjernike. Isus upozorava da se ne zanosimo vanjštinom i ljudskim uspjehom, jer život valja temeljiti na vjeri u Boga, on ima zadnju riječ. Uostalom, Isus je došao uspostaviti Božje kraljevstvo, a ne kraljevstvo preplavljeno ljudskim vlastodržjem. 

Potom govori o još gorim događajima: ustajat će narod na narod, bit će potresa, gladi, vas će progoniti, zatvarati, mučiti zbog mojega imena, predavat će vas vaši roditelji, braća, rođaci, neke će od vas i ubiti. Zar se sve to nije događalo i zar se ne događa danas? I što činiti? Isus ne daje diplomatski odgovor, nego upozorava, kao majka dijete, veli: Sve će vas to zahvatiti radi svjedočanstva. Tada će se vidjeti jeste li čvrsti u vjeri ili će te se odreći Boga radi zemaljske slave. 

Doći će lažni proroci, a Isus veli: Ne idite za njima. I danas ima lažnih proroka koji plaše ljude skorim krajem svijeta i  obećavaju lažnu sigurnost onima koji prihvate njihov nauk. To ne čine samo sekte, jer lažnih proroka ima među učenim ljudima, među vođama društva i društvenih struktura. Čujemo razne prijetnje, stvara se pomutnja da se ljude zavede i učini zavisnima o interesima moćnika i tržišta, pa govore o: nuklearnomu ratu, o poplavama zbog topljenja ledenih masa, o zagađenomu zraku, o uništenju ekologije, o cjepivima, o gladi radi prenapučenosti, izumiranju biljki i životinja, o bolestima.

Svjedoci smo mnogih progona, poplava, potresa, prevara, ubojstava, lažnih svjedočenja. Svijet nije sređen, nije ni blizu onoga što je Bog zamislio, kako je Isus naviještao: svijet ljubavi i mira. Čovjek pati za svijetom dobrote i pravde, sloge i zajedništva, istine i radosti, ali mnogi ne žele prihvatiti Božje uvjete za ostvarenje svijeta ljubavi i mira. To je znak da je svijet bolestan, a Isus nudi lijekove, a svijet odbija. Suvremeni čovjek u svojoj zavedenosti želi svijet bez Boga, normi i obveza. Ignorira i gazi potrebne i nevoljne, patnje, bol i smisao smrti te na zlo navodi neuke, pa nastaju neredi i ratovi.

Zato su kršćani pozvani i poslani postojano svjedočiti smisao i put do Boga. No, svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Vjernost Kristu očito često vjernike dovodi u sukob s društvenim pretkom, jer kršćani vjeruju u navještaj o kraljevstvu Božjemu. Zasigurno smo imali prigodu slušati razne razgovore o Hramu i u hramu, i ljudi se brzo o svemu slože, a kada se povuče razgovor o Isusu, Crkvi, svetosti, poniznosti, vjerskoj dosljednosti, onda nastaju žučljive rasprave i sukobi, zašto, zato jer zlo ne može otrpjeti Božju ljubav, pa se uzjoguni i mnogi se kršćani povlače i ne žele svjedočiti. A Krist kaže: Svojom ćete se postojanošću spasiti. Tko ustraje taj će se spasiti. Onima koji, unatoč progonima i patnji, ostanu vjerni i postojani Isus jamči oslobođenje i spasenje. Gdje sebe vidim u tim Kristovim riječima?

Pozvani smo ostati čvrsti u vjeri, prenositi vjeru na djecu, čuvati brak, obitelj i domovinu svjesni da Isus upravlja svijetom i životom. Gospodine, u tvoje ruke predajem sebe, svoju obitelj, Crkvu i čitavi svijet te nas učvrsti u vjeri da možemo jednoga dana, unatoč kušnjama i napastima, mirne savjesti stati pred tebe. Amen.