Dvadeset i osma kroz godinu - C

Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila! (Lk 17, 11-19

Slušajući današnja čitanja ne možemo a ne zapitati se što je guba suvremenoga doba, tko su suvremeni gubavci, imamo li mi na sebi i u sebi gube? Do odgovora ćemo doći, ako, na tragu evanđelja, preispitamo svoju savjest pitajući se: Zašto uopće postojim? 

Ako smo pozorno razmišljali o Božjoj riječ iz nedjeljnoga evanđelja  mogli smo uočiti da su oni, koji su shvatili smisao života, prvotno zahvaljivali Bogu i da su ga slavili, jer su shvatili da Bog svojom dobrotom obasiplje čovjeka. Jer Bog je izvor iz kojega sve potječe i ušće u koje se sve ulijeva. Da, to je ključ odgovora: slavim li svojim životom Boga ili tražim neki drugi interes? Znam li reći: hvala ti Oče!

Naaman Sirac bolovao je od gube, ali ga je čovjek Božji Elizej uputio da se sedam puta opere u rijeci Jordanu, na kojoj je i Krist kršten. Nakon što je poslušao i oprao se, tijelo mu je bilo kao u maloga djeteta, očistio se. Lako za to, nego odbacio je gubu nevjere i poklonio se Bogu Izraelovu. Vratio se i zahvalio Elizeju. On je svoju dušu očistio od duhovne gube. Znamo li mi u sebi prepoznati duhovnu gubu i zavapiti Bogu?

Čuli smo u evanđelju da je pred Isusa došlo deset gubavaca, koji izdaleka zavapiše: Isuse, učitelju, smiluj nam se! Samo nas ti može ozdraviti. Naime, gubavci su bili isključeni iz društva, nitko im se po zakonu nije smio približiti, a oni su morali izdaleka vikati da su gubavci da im ne bi netko došao. Kako je to užasan osjećaj. Sličan osjećaj proživjelo je suvremeno društvo i oboljeli pojedinci pred nasrtajem korone, pandemije. Osim tjelesne gube društvo je odbacilo gubavce. No, odnekud su čuli za Isusa i vape, a Isus radi njih krši zakon i ne boji se njihove gube, dolazi k njima i veli: Idite, pokažite se svećenicima. Isus ih vraća u život, društvo, obiteljima. Dok su išli ozdravili su. Je li se čovjek protiv korone i pandemije bori samo medicinskim i drugim tehničkim sredstvima ili zna stati pred Isusa i zavapiti za pomoć?

Sada nastaje drama, jer se potom pokazuju jesu li osim tijela očistili i dušu ili su ostali duhovno gubavi. Zašto? Dok su vapili da ih ozdravi svi su bili kompaktni, a  kada su ostvarili želje, samo jedan dolazi zahvaliti Isus. Koji? Tuđinac Samarijanac, koji je bio dvostruko gubav. Što čini? Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu! U tomu otkrivamo dva sakramenta: Baciti se ničice, znači ispovjediti se, a zahvaliti znači – euharistein, euharistija, misa. Plemenit čovjek zahvaljuje i slavi Boga.

Isus vidjevši to upita se: Zar se ne očistiše desetorica? Gdje su ona devetorica? Zar se nitko osim tuđinca nije vratio slaviti Boga? Gdje smo mi, gdje su vjernici, društvo – jesmo li među devetoricom ili? Da, iz toga vidimo koliko je nekima teško zahvaliti Bogu, a vjernik zna da je to presudno! Zašto? Isus tuđincu reče: Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila! Ustani, ne znači samo ustati tijelom i hoditi, nego ustati duhom, srcem, umom, promijeniti način života i cijelim bićem slaviti Boga. Isus isto pitanje postavlja i danas te svakomu od nas kaže: Ustani, Idi. 

Devetorica su samo tjelesno ozdravili, a ne i duhovno. Traže interes, društveni probitak. Tuđinac je ozdravio tjelesno i duhovno se spasio, jer traži Boga. Ne znamo što je bilo s njima, ako su ostali nezahvalni, bojim se. Isus se i danas pita: Gdje su ona devetorica? Gdje su drugi? Guba današnjega čovjeka jest nezahvalnost Bogu, sebičnost, materijalizam, oholost, idolopoklonstvo, ravnodušnost prema Kristu i duhovnim vrjednotama. Posljedice su užasne, ljudi i društvo tonu u neredu, korupciji, ratu, podjelama, svađama, društvo pokazuje koliko je gubavo kada zagovara pobačaj, nasilje, oskvrnuće čovjeka, braka i obitelji, a Crkva pokazuje svoju gubavost ako prvotno ne naviješta i svjedoči riječ Božju. 

Život i dijete nismo zaslužili, ono je Božji dar. Roditelji svoje dijete donose na krštenje, jer želite da ga Isus očisti od gube istočnoga grijeha. Žele ga stavili u rijeku Božje ljubavi. Dijete to ne može samo, trebaju mu otac i majka, obitelji i župna zajednica. Stoga treba zavapiti i stati pred Isusa i djeci dati Božju ljubav. Naaman Sirac se oprao od gube u Jordanu, a krštenike Isus pere svojom ljubavlju. Isto tako, u sakramentu ispovijedi dolazimo pred Isusa kako bismo uronili u rijeku njegove milosti da nas očisti od gube grijeha.

Ozdraviti tjelesno i spasiti se duhovno nije isto. Neki, kao onih devetorica gubavaca, žele samo tjelesno zdravlje i drutšveno promaknuće, a smisao i cilj zemljskoga života je hodeći ovim svijetom spasiti dušu, a to je moguće ako smo Bogu zahvalni, ako mu se bacimo na koljena i ako ga svojim životom slavimo. To je propusnica u nebo i zato postojimo! Nije dovoljno tražiti samo svoj interes, zdravlje, karijeru, nego treba živjeti kršćanski, moliti Isusa da nas očistiti od duhovne gube i da nas učvrsti u vjeri i zahvalnosti. I nama Isus veli: Ustani, idi, idi mojim putom. Stoga, Isuse, koji se nisi  bojao gube onih gubavaca, dođi k nama, smiluj nam se, očisti nas od naše gube i pomozi da budemo iskreni svjedoci tvoje ljubavi. Amen.