Dvadeset i šesta kroz godinu - C

Ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima (Lk 16, 19-31)

Nekada se pitamo kako to da onomu, tko ne vjeruju i ne moli, sve ide u životu, ima novaca, provodi se, svi ga slave i hvale, a oni koji se trude živjeti po Božju uvijek dožive neke nevolje?!

Ako bismo živjeli samo za sebe i život gledali isključivo kao zemaljsku stvarnost, kada ne bi bilo Boga i savjesti, onda bi to bilo točno i žalosno. To nas nekada muči, izaziva u nama ljubomoru i zavist. Ne smijemo ostati na površii, nego treba uranjati u dubine rječi Božje. Jer, ako samo tako razmišljamo, znači da još nismo uronili u Krista. Opasnost je da kršćani počnu razmišljati i živjeti interesno i svjetovno, kao da Boga nema. Samo bogatstvo i lagodan život zasljepljuju, jer prema kriterijima ovoga svijeta daju sigurnost, pa bi samo moćnici bili sretni. Je li to zaista tako? Postoji druga stvarnost kojoj treba podvrgnuti cijeli svoj život, a to je pitanje: Što Bog želi od mene u ovomu životu? Što nakon smrti?

Prorok Amos govori o lažnoj sigurnosti bogataša. Jer gozba i uživanje mogu biti prigoda da zaboravimo na glad i žeđ drugih ljudi. Oni koji uživaju mogu biti uzrok nevolje za druge i za sebe. Zato sv. Pavao poučava Timoteja i kaže mu: Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću. Zašto Pavle, to nije moderno? Da, ali ti bij dobar boj vjere, osvoji vječni život, jer Bog to hoće. Poučava ga Pavao, odgaja i upućuje ga da se osloni na Božje krjeposti. I nas poziva, premda bismo nekada najradije vrisnuli, opominje nas da budemo Božji ljudi, a ne može biti Kristov učenik onaj tko traži samo svoj užitak i bogatstva ovoga sijeta. U nama nastaju sukobi i zato Pavao veli: Bij boj vjere, u tebi je bitka, vjera te može učvrstiti, a Bog će nagraditi tvoju vjernost. Sumnjamo, zar ne?

Isus, u govoru o bogatašu, koji se stalno sebično gostio, i siromašnomu Lazaru, poručuje da bogatstvo ne daje prednost, jer Bog ljubi čovjeka ponizna srca. Bogatstvo je zahvatilo bogataševo srce, pa je postao pohlepan, bešćutan i ohol, mislio je da će vječno vladati. Mnogi su mu se dodvoravali ne bi li štogod ušićarili, a on je ismijavao Lazara, ponižavao ga dok je ležao u čirevima jedući mrvice ispod stola. Užas. Zar se tako ne događa i danas? Moćnici, a i svi sebični i oholi, poigravaju se sudbinom ljudi, pa im često iz svojih arsenala i fondova dijele mrvice u obliku oružja, droge i kocke, pokvarene hrane i lijekova, igračaka i tehnike, plaća i nagrada, žutila i crvenila. A mi im se, i ne videći da smo u čirevima, divimo zaboravljajući na Boga i ljudske nevolje!?! Zaista, moramo istraživati što su čirevi suvremenoga društva, braka i obitelji, čovjeka i Crkve? No, što mogu učiniti ljudi dobre volje, vjernik i Crkva?

Evanđelje reče da su oba umrli i nakon smrti došlo je do obrata. Smrt je zajednički nazivnik svih ljudi i to je zanimljiva tema. Bogataš u mukama pakla vidi Lazara u krilu Abrahamovu, a prije za njega nije mario, izrugivao ga je. A sada vapi Abrahamu da mu se smiluje, traži samo kap vode s vrška prsta, ali iskoristio je svoj bonus, kasno je bilo, prezirao je druge i Lazara, a sada vapi za točno onoliko koliko je za zemaljskoga života u svojoj podrugljivosti davao Lazaru. Okrenulo se kolo.

Abraham mu reče: Sjeti se, za života si primio svoja dobra, a Lazar zla. Sve je došlo na naplatu. Sjeti se Lazarovih čireva, podbadao si ga, krao, iživljavao se, nisi mu dao plaću, bio si nepošten, sebičan. Lazar je trpio za vječnost dok si se ti kockao, a Boga se ne da izigravati. Između nas je velika provalija, između raja i pakla. Prijelaz je moguć samo za života, i to po križu, po vjeri i dobrim djelima, postu i molitvi, po Božjoj milosti. Tko je danas bogataš, a tko Lazar? U svijetu je tolika korupcija i nepravda, ratovi i krize, materijalne i duhovne, a znamo li prepoznati i provoditi volju Božju? Sjetimo li se Boga i smrti?

Bogataš se sjetio, ali kasno, svoje braće i moli Abrahama da pošalje Lazara da im posvjedoči. On mu odgovora: O čemu govoriš, imaju Proroke i Mojsija, imaju Crkvu, Pismo, sakramente, molitve, svećenike, vjernike, siromahe, ovisnike, ponižene i osamljene, napuštene i zapuštene i to im je dosta ako žele živjeti po Božju, ali ako ne žele ne će im pomoći da netko od mrtvih ustane, rugali bi se jer ne biju boj vjere.

U životnoj borbi i mi smo često na granici svoga srca između bogataša i Lazara, pakla i raja. Ponekada smo kao bogataš, a ponekada kao Lazar u čirevima. Isus nam dolazi i u svojoj Riječi pokazuje put svjetla, da ne budemo tužni ako nismo materijalno moćni, nego da budemo radosni što smo spoznali istinu, Krista. Jer Bog gleda na srce a ne u novčanik. Ne će nas spasiti bogatstvo, nego bogata vjera i suradnja s Bogom i bližnjima u Božje ime. Svatko ima svoga Lazara koji se muči u duhovnim ili tjelesnim čirevima, u njemu prepoznajmo Isusa Krista da bismo postigli život vječni, jer će nas taj Lazar čekati na vratima raja. Amen.