Trinaesta kroz godinu - C

... a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio (Lk 9, 51-62)

Pred mnoštvom ponuda nekada se nije lako odlučiti, osobito ako je svaka na svoj način dobra. Međutim, odluke u životu treba donositi i negdje se mora podvući crta. Treba znati prioritete i odlučiti. Svaka odluka nosi rizik, ali odgovornost treba preuzeti. Želimo se osloboditi onoga što nam nije drago, što je dosadno, što nas opterećuje. Te neodlučnosti tiču se osoba, stvari.

Evanđelje govori o donošenju slobodne odluke u teškim okolnostima. Naime, Isus ide u Jeruzalem i zna što ga dolje čeka. Pokazuje svoju čvrstoću unatoč svim kušnjama i tu čvrstoću u odlukama traži od onih koji ga žele slijediti. Jer ako nekomu nije jasno što hoće u životu, onda ga je lako potkupiti, lako ga je uvjetovati, manipulirati.

Isus je na putu s učenicima, umorni svratiše u neko selo, no ondje ga ne primiše. Na to su reagirali učenici rekavši: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? Tipična ljudska reakcija. Ako nije po momu treba uzvratiti nasiljem, uvjetovanjem, uništi ih, osveti se kako god znaš. Zar tako ne reagiramo u najobičnijim stvarima? No, Isus ih je prekorio i dopušta da se ljudi u svojoj slobodi odluče hoće li ga primiti ili ne. I otišli su u drugo selo. Što se tamo događa, odnosno primam li ja Isusa?

Približila su im se dva čovjeka rekavši da ga žele slijediti. Ne znamo što ih je na to nagnalo, očito su bili oduševljeni i htjeli su biti s njim. A nekoga trećeg čovjeka sam je Isus pozvao da ga slijedi. Ne znamo jesu li zaista pošli s njim, ali znamo okolnosti i uvjete koje Isus postavlja onima koji ga žele slijediti.

Prvi mu bezuvjetno reče: Za tobom ću kamo god ti pošao. Isus mu jasno kaže što očekuje od njega. Što?: Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Hoće reći, ja ti ne jamčim ovozemaljsku sigurnost, prosperitet, komoditet, jer ni ja nemam gdje glavu nasloniti, tj. njegova sigurnost u društvu je ugrožena. Prema tomu, tko hoće u njegovu gnijezdu mirno živjeti ne može biti njegov učenik.

Isus zavisi o tomu hoće li ga netko primiti ili odbiti. Ni od koga ne traži materijalnu dobit i time pokazuje da je u sebi slobodan, nepotkupljiv i ta je sloboda za Isusa odlučna, a sve drugo je manje važno. Bez te i takve slobode nema čvrstih i jasnih odluka ni na osobnoj razini ni na zajedničkoj. Tu unutarnju slobodu Isus traži od onih koji ga žele slijediti, a to znači ne biti navezan na prolaznosti svijeta.

O tomu govori sv. Pavao Galaćanima: Za slobodu nas Krist oslobodi. Ne radi se o slobodi koju nam nude strukture koje su potkupljive vodeći ljude u ropstvo. Pavao reče: ne dajte se ponovo u jaram ropstva. Nemojte ponovo ostati u ropstvu grijeha i sljepilu ljudske slobode, jer ono glođe i proždire. To je ideologija, to je sloboda po tijelu, a sloboda u Kristu daje unutarnji mir, ona je čvrsta.

Druga dvojica postavljaju Isusu uvjete: jedan kaže dopusti mi da prije pokopam oca, pa ću onda za tobom, treći veli: za tobom ću ali dopusti da se prvo oprostim od svojih ukućana. Tu se vid koliko su bili neodlučni i zato Isus ne prihvaća njihove uvjete. Nisu iznutra bili slobodni. Možda Isusovi zahtjevi zvuče previše strogo, ali time želi pokazati da ga treba slijediti bezuvjetno, tj. posve se vezati uz njega i biti čvrst u svojoj odluci u navještaju evanđelja, odnosno na njega se osloniti, u njemu tražiti uporište.

Slijediti Isusa zahtijeva bolna odricanja, jer svatko je vezan uz svoju obitelj i bližnje. Međutim, Isus ne dovodi u pitanje povezanost s obitelji, nego pokazuje da je životu s njim potreban rez, jer ne može se istodobno zvati kršćaninom a živjeti poganski, bezbožno. Zato reče onomu drugom: Pusti mrtve... ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje. Vjera nudi životnu radost, otvara nove putove i mogućnost biti odbijeni i mučeni. Jer tko stavi ruku na plug te se okreće natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje, dakle, nužno je svoj pogled bezuvjetno uprijeti u Isusa.

Isus i danas obilazi naša sela, naše gradove, zove nas te i mi moramo donositi odluku i blago onomu komu kaže: Prijatelju, sjedi sa mnom jer sam i ja na tebe glavu naslonio. Gospodine, pomozi da budemo tvoji odlučni, iskreni i vjerni nasljedovatelji. Amen.