Peta vazmena - C
Ljubite jedni druge (Iv 13 31-331. 34-35)
Djela apostolska vele da su Pavao i Barnaba: učvršćivali duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo Božje. U tim riječima otkrivamo veliku životnu istinu, a i same sebe. Sveti Pavao, shvativši bit života, krenuo je druge učvršćivati u vjeri, jer znao je da samo kroz nevolje možemo ući u kraljevstvo Božje. Istot tako, znao je da nevolje mogu slomiti čovjeka ako nema vjere.
Zar svatko od nas nema svoje nevolje, znane i neznane? Zar mi kao crkvena, župna i obiteljska zajednica nemamo nevolja - svijet, Crkva? Pitanje je kako se s njima nosimo. Apostol Pavao ističe vjeru, jer ako nema vjere onda ćemo posustati, pa i Boga optuživati. A vjera vodi u kraljevstvo Božje.
Onomu tko ustraje u vjeri Bog je pripremio Sveti grad, reče sveti Ivan u knjizi Otkrivenja. To je grad u kojemu Krist stoluje i u njemu će otrti svaku suzu s očiju te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka ni boli više ne će biti.
Na neki način naš se život događa između nevolja i nade u Sveti grad. Kada nestanu nevolje nastupa ljepota Svetoga grada! Da bismo shvatili bit Svetoga grada trebamo uroniti u poruku evanđelja. Evanđelje govori o Kristovoj slavi. Kada se Isus proslavio? U trenutku kada je Juda izišao iz blagovališta. Dakle, Isus postiže svoju slavu preko patnje i nevolja!
No, što Juda radi u blagovalištu? Stvara svoj grad i nevolje, hrani se mržnjom i zavišću, surađuje sa zlom protiv Boga? Pitanje je čime se ja hranim, s kime surađujem i koji grad stvaram: Božji ili Judin, grad vjere ili očaja? Kako ću do Svetoga grada?
Kao i Krist! Treba ustrajati u vjeri, izbaciti Judu iz blagovališta, zlo i grijeh, otrov s duhovnoga stola! U Isusu se Bog proslavo, sve je rasvijetlio! I u nama i po nama želi se proslaviti. Isus po nevolji dolazi do slave pokazujući bit svoga poslanja: ljubav! Nevolja, žrtva i ljubav uvijek idu zajedno.
Koja ljubav? Čuli smo, sveti Ivan veli da je onaj koji sjedi na prijestolju Svetoga grada rekao: Evo sve činim novo! Krist reče: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas! Po tome će svi znati da ste moji učenici.
Isus govori o novoj zapovijedi, a u čemu je novost? Mnogi govore o ljubavi, ali samo Krist veli: kao što sam ja ljubio vas.To je novost! Isus sebe daje kao model, kao uzor i izvor ljubavi. Radi se o ljubavi bez granica, bez natruha, bez prebacivanja, nagrđivanja, ljubavi koja je spremna sve smetnje i loše okolnosti pretvoriti u ozračje dobrote. Upravo to vidimo toliko puta i u svomu životu, kada se moramo žrtvovati. Zapravo Isus želi učenike očuvati od svih razjedinjenosti!
Dajući nam novu zapovijed Isus traži da živimo njegovu ljubav koja je vjerna i sposobna navijestiti svijetu Božju slavu, Sveti grad. Želi da i mi živimo ljubav jedinstva i zajedništva u vjeri. Želi da u životu i blagovalištu njegove euharistije budemo ujedinjeni, da se s radošću okupljamo i svjedočimo, da i nas prepoznaju po njegovoj ljubavi, a ne po ljubavi i slavi ovoga svijeta, tj. sebičnosti. Zato je lažno sanjati život bez nevolja, pa trebamo kao i sveti Pavao bodriti duše u vjeri.
Dakako, naše snagu su slabe i ograničene. I u nama se uvijek javlja neki otpor toj ljubavi. I u našemu su životu tolike poteškoće koje izazivaju podjele, srdžbu i rane. Tužno je vidjeti kada se kršćanske obitelji razdvajaju, kada zadajemo boli jedni drugima ili ako svoj uspjeh vidimo izvan Božje zapovijedi ljubavi, kao da Juda još nije izbačen, a Krist strpljivo čeka.
Krist je obećao da će uvijek biti u našemu životu, učiniti nas sposobnima za tu velikodušnu i posvemašnju ljubav, koja zna pobijediti sve smetnje, prepreke, pa i one koje se gnijezde u našim srcima. Jesmo li mi spremni iskreno surađivati s Kristom? Ako smo predani Kristu do kraja, moći ćemo ljubiti na njegov način i druge učvršćivati u vjeri i ljubavi. Stoga i mi, dok hodamo našim gradom, recimo: Evo s Kristom pobjeđujem, izgrađujem Sveti grad - Crkvu i sve činim novo! Amen!
