Treća vazmena - C

Šimune Ivanov, ljubš li me? (Iv 21,1-19)

Nakon pashalne drame reče Petar: Idem ribariti, a drugi dodaše: Idemo i mi s tobom. Apostoli su se vratili tamo gdje su i počeli, svakodnevnomu poslu: ribarenju: teške noći, prazne barke, otežana lica, shrvana duha. U krugu tih svakodnevnih poslova očitovao im se Isus. Isus želi i nas susresti, ne samo u nekim posebnostima, nego u našoj svakodnevici.

Gdje Isus najprije ide? Vraća se onima koji su ga napustili. Umjesto da traži da mu se ispričaju i da mu se poklone, on se poklonio njima oko pripravljene žeravice, kao majka koja priprema hranu ukućanima. To je njegov stil: ne osvetoljubivo, nego blago, ponizno, brižljivo, želi čuti i saslušati njihove žalosti i radosti. 

Reče: Donesite riba, što ih sada uloviste. No, oni te noći ne uloviše ništa. Tek nakon njegovih riječi: Bacite mreže, uloviše sto i pedeset i tri ribe. Hoće reći: ljudi, uzaludan vam ribolov, bez mene ostajete u tami, ali ako na moju riječ bacite mreže… S kim ribarim i s kojim nakanama? U kojoj lađi plovim i gdje bacam mreže?

Koliko li smo puta uzaludno bacali mreže, koliko li je mreža rastrgalo bezbožno društvo? Uloviše sto i pedeset tri: toliko je, smatra se, tada bilo poznatih vrsta riba, hoće reći: bacite mreže moje Riječi i neka svatko spozna istinu i dođe k meni. Isusove ribe i njihove bile su zajedno, ne odvaja ih. 

U prijateljskom ozračju počinje razgovor između Isusa i Petra. Isus, Učitelj života, koristi jednostavan rječnik ljubavi, pitanja koja se čuju bezbroj puta, u svim vremenima, iz usta svih zaljubljenih koji se ne umaraju znati: Ljubiš li me? Jednostavnost i snaga riječi koje ne prestaju nikada, jer je život pust bez njih, pitanja i odgovori koje razumje mlado i staro! Jezik svetosti i ljubavi ima korijene u životu. Prava vjera nikada nije odvojena od života kao ni Kristove ribe od apostola. 

Kada se te noći Isus očitovao učenicima, što li se vrtjelo u njihovim glavama? Nisu ga ništa pitali, jer su znali da je Gospodin. Kakva neugodnost? – sagnute glave i muk! A Isus veli: Hajde doručkujte. Isus zna da se gladan ne može opstati. Naložili su vatru, žeravica. Zašto? Bilo je u osvit zore, hladno.

No, kada je ne Veliki četvrtak Isus obznanio učenicima da će biti uhvaćen, Petar reče Isusu: Ako te svi napuste ja ne ću, a Isus reče: Još ćeš me noćas tri puta zatajiti. I zaista, te noći, Petar se grijao oko žeravice, i bio je siguran u sebe, a sluškinja ga ugleda i reče: Ovaj je bio s njim, a on tri puta zanijeka.

I sada opet razgovor oko žeravice: Isus tri puta pita Petra: Ljubiš li me?! Tri puta ga je zatajio i sada treba očistiti svoju dušu i životom pokazati ljubi li ga i tri puta obnavlja vjeru. Time Isus želi reći: vjerniče ne dopusti da žeravicu tvoga srca, savjest i djela, prekrije pepeo, nego je ražari. Čime? Ljubavlju! Križ!

Isus se ne boji Petra upitati: Ljubiš li me? Njegova je ljubav istinska. A mi, je li se mi bojimo? Zašto se suvremeni čovjek boji reći Isusu: Volim te Isuse? Zašto se bojati reći suprugu, djetetu, roditelju: volim te! Da, Isus i nas pita: Ljubiš li me? Pepeo se stvara kada se žeravica gasi, pepeo se stvara u ljudskim odnosima kada se ljubav gasi i kada nije iskrena.

Petru se u grlu stvorio grč, jer se sjetio zataje, a sada ispred sebe vidi Boga prosjaka ljubavi, traži mrvicu ljubavi, treba mu samo malo: srce iskreno, i reče: Tebi je poznato da te volim! A Isus veli: Pasi ovce moje, ali  ne bez mene, nego u mojoj ljubavi.

I mi smo se okupili oko žeravice Kristova oltara, i nas Isus poziva da bacimo mreže te nas poziva na doručak svoje ljubavi. Jesmo li mi išta bolji od Petra? I mi ga zatajimo tisuće puta, a Isus će tisuću puta pitati: Ljubiš li me, ne da me osudi, nego ohrabri! Što ću odgovoriti 'prosjaku' i izvoru ljubavi? Amen.