Osma kroz godinu - C
Može li slijepac voditi slijepca? (Lk 6, 39-45)
Ta iz obilja srca usta mu govore, reče Isus u današnjemu evanđelju. Ako je u čovjekovu srcu srdžba i gnjev, mržnja, ljubomora i zavist, lažna skromnost i dvoličnost, teško to može skriti u svomu govoru. To su duhovne sfere, koje su jače od njega te, ako ih ne odbaci snagom Duha, uz najbolju volju ne može ih skriti, provale iz njegova zatrovana srca, pa ih u svomu govoru očituje drugima, a na žalost uglavnom kroz uvredu. Isto tako, ako je u čovjekovu srcu čežnja za svetošću, ljubav, opraštanje, dobrota, samilost prema drugomu i to će iz njegova srca izići i očitovati se u odnosu s drugima te će druge ohrabriti na hodu prema Bogu. Naš govor prije svega govori o nama samima. Stoga je bitno prije svega pročistiti svoje srce, misli, želje, svoj unutarnji svijet uskladiti s riječi Božjom da ne bismo postali dvolični i farizejski licemjerni. Jer čovjekova usta iz obilja srca govore.
Ako smo pozorno pratili evanđelja posljednjih nedjelja mogli smo uočiti da Isus poučava svoje učenike da budu milosrdni prema drugima, osobito prema slabima i nevoljnima. Da bi uspjeli na tomu putu poziva ih da budu djeca nebeskoga Oca, sinovi i kćeri koji će svoje srce suobličiti milosrdnomu srcu nebeskog Oca. Nužno je, dakle, vidjeti se realno u odnosu prema Ocu, tj. izvaditi brvno iz svoga srca i oka da bismo mogli druge ispravno doživljavati. To je onda odraz duhovne poniznosti pred Bogom.
U današnjem evanđelju Isus svoje učenike upozorava na opasnosti koje se nameću svakoj zajednici i pojedincu. Radi se o zamci da se ponašamo oholo farizejski, da se postavimo iznad drugih, da se umislimo kako smo pametni, sposobni te bolji i uspješniji od drugih misleći da ih možemo sebičnim kriterijima uzorno voditi stazom života. Međutim, evanđelje upravo želi istaknuti poteškoće koje proizlaze iz takvoga stava. Zašto? Jednostavno jer bi se svatko od nas prije svega trebao preispitati u odnosu prema Isusu, jer samo je Krist jedini vođa.
Isus izravno veli učenicima: Može li slijepac voditi slijepca? Čovjek postaje slijep ako se udalji od Isusa i zato je nužno staviti Krista na prvo mjesto. Jer vjernik u prvomu redu nije pozvan biti vođa, nego slijediti i naviještati Krista i samo tako postaje životni vođa. Ako to zanemari, postaje slijep i drzak, upada u zamke svjetovnosti. Isus ih opominje da nije učenik iznad učitelja. Poziva učenike da duhovno i životno rastu, da postanu zreli i neovisni o drugima, tj. da se otvore i oslone vodstvu Duha Svetoga, koji ih iznutra snaži, pročišćuje i usmjeruje. Samo tada ćemo biti spremni najprije izvaditi gredu iz svog oka, pa ćemo samo tada vidjeti izvaditi trun iz bratova oka. Upravo su to životne teme koje učvršćuju ili razaraju međuljudske odnose.
Isus na kraju daje kriterije za ispravan način djelovanja svojih učenika, tj. nas vjernika. Koji kriteriji? Plodovi. Veli da dobro stablo ne rađa lošim plodovima niti nevaljalo stablo rađa dobrim plodovima. Svako se stablo poznaje po svomu plodu. Zaista, po plodovima smo prepoznatljivi. Dobar čovjek iz blaga i ponizna srca iznosi dobro, a zao iz zla srca iznosi zlo. To su plodovi našega srca i života. Zato Isus jasno govori da iz obilja srca usta govore. Prema tomu, kriterij života nije samo nauk, nego plodovi koje donosimo svojim životom, ponašanjem prema drugima. Ako svojim životom drugim donosimo radost i mir, onda ih obogaćujemo i vraćamo ih na Božji put. Događa se da zbog sljepoće srca drugima nanosimo bol i patnju.
Očito je od posebne važnosti uočiti koji su izvori za naše ponašanje i djelovanje. Jer tko se istinski hrani na riječi Božjoj, taj drugima donosi plodove Božje ljubavi. Ako se u našemu životu ne očituju Božji plodovi to je znak da još nismo dovoljno zaronili i iskusili Božju ljubav, da smo slijepi, da ne vidimo gredu zla u svomu srcu. Da ne bismo pokraj zdravih očiju postali duhovni slijepci pozvani smo boriti se, a često i trpjeti te unatoč svim izazovima ustrajati i, kako reče sv. Pavao, biti postojani, nepokolebljivi znajući da naš trud nije neplodan u Gospodinu. Amen.
