Peta kroz godinu - C

Izvezi na pučinu i bacite mreže (Lk 5, 1-11)

Krist jednom stade na žalu tražeć' ljude za velika djela, reče Ivan Pavao II. u svojoj pjesmi. Nadahnuće za tu pjesmu našao je u današnjemu evanđelju. Narod je čuo da je Isus na Genezaretskomu jezeru, pa su došli čuti Božju riječ. Budući da je bilo mnoštvo svijeta, Isus je, spazivši lađe u blizini, ušao u jednu od njih te je zamolio Petra da je malo otisne od kraja i poučavao je iz lađe.

Nakon pouke reče Šimunu Petru: Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov. Petar veli, pa svu smo noć lovili i ništa ne ulovismo. Kakav li je bio osjećaj toga ribara, noću nisu ništa ulovili, a sada…, besmisao. No, Petar nadoda: dobro, na tvoju ću riječ baciti mreže.

U tomu kratkom razgovoru lomi se ljudska sudbina, tj. ili se nadopunjuju ili sukobljavaju dvije logike: baciti mreže ili ne. Očituje se prva oznaka nasljedovanja: poslušnost riječi Božjoj, koja ide mimo svake svjetske logike o uspjehu i profitu. Baciti mrežu na Kristovu riječ, a svijet drukčije misli. Nasljedovati riječ Božju, koja jamči sreću i uspjeh. To je čin vjere! I uhvatiše veoma mnogo, mreže im se razdirale, umalo im lađe ne potonuše.

Kada je to vidio Petar pada Isusu do nogu govoreći: Idi od mene. Grješan sam čovjek, Gospodine! Idi, nisam te dostojan, moja lađa ne može nositi toliku svetost. Slično reče Izaija: Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana. … a oči mi vidješe Kralja. U susretu s Bog čovjek spoznaje svoje slabosti, ograničenost, grijeh, duboku krizu i to je početak promjene. U susretu s Kristom nastaje novi život i plodovi. Učenici noću nisu ulovili ništa, jer nije bilo Isusa, a s njim mreže su prepune.

U susretu s Božjom riječi događaju se dvije stvari: poziv i poslanje. Isus poziva Petra da baci mreže i šalje ga: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! Petar od ribara postaje navjestitelj i svjedok. No, zašto Isus nije pozvao ljude iz društvene elite već obične ribare, koji ne znaju niti dobro govoriti, niti čitati, niti izgledaju nešto posebno? Oni su zbog njega ostavili svoje lađe i mreže i pođoše za čovjekom, koji im nije obećao ni novac ni zemlju, nego je govorio o siromaštvu, ljubavi i svetosti. Da je Isus pozvao ljude iz elite: bogataše, tehnomenadžere, ministre, senatore, uglednike i slične,  – tko bi se odrekao i pošao?

Isus ne izabire slučajno prve suradnike među ribarima: ribar veći dio dana živi u samoći, zna čekati, strpljiv je, baca mrežu i pouzdaje se u Boga. More ima svoje nepredvidivosti, jezero nastranosti. Ne zna hoće li uloviti: neizvjesnost. Sretan je ako ulovi i nije razočaran ako ne ulovi. Time je želio poručiti da na moru života ovisimo o Božjoj riječi, a ne našoj mudrosti.

Isus danas ulazi u moju lađu, nije važno je li prazna ili je privezana uz obalu, nego je bitno čuti Isusovu poruku: Želiš li mi staviti na raspolaganje svoju lađu, lađu svoga života?, jer imam poslanje za tebe! Želim te učiniti svojim ribarom, svojim svjedokom.

Na tvoju riječ bacit ću mreže! Što potiče Petra da se pouzda? Nisu razgovori na lađi, nego je bio dovoljan pogled: jer za Isusa pogledati znači voljeti. Petar je u njegovim očima prepoznao božansku ljubav, sigurnost, vjeruje u snagu njegove riječi, pouzdaje se i slijedi ga.

Prisjetimo se čovjeka koji je u Kristovu pogledu i Riječi prepoznao ljubav i postao njegov svjedok: kardinal Stepinac. Kada ga je Gospodin pozvao, stavio mu je na raspolaganje svoju lađu i na njegovu je riječ bacio mrežu. Da, ulov je obilan. Tko je Stepinac?

To je čovjek vjere i poslušnosti Božjoj riječi. Nije bio osoba od ugleda, ali ga je Gospodin ugledao i dao mu snagu da svjedoči. U teškim ratnim okolnostima, kada je sve bilo u tami, kao Petar u noći, Stepinac je bio zraka svjetla. Nije išao ni lijevo ni desno, nego po evanđelju. Sa svih su ga strana progonili, a sve je spašavao: Židove, Srbe, Rome, a svoj narod je neizmjerno volio. Komunisti su ga uhapsili i osudili jer nije htio napustiti Kristovu lađu. Što sve nisu slagali protiv njega i Crkve? Na kraju su ga mučili, otrovali, srce mu izvadili, ali u njemu nisu ubili ljubav prema svom narodu, Crkvi i Bogu. Stepinac je na moru života ostao vjeran do kraja na Kristovoj lađi. A mi?

Suvremeno doba nije nimalo drukčije. I danas nam trebaju svjedoci poput Petra i Stepinca. Prigodom pohoda Hrvatskoj sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Stepinca blaženim i Papa je tada izabrao geslo: Bit ćete mi svjedoci! Da, nitko ne može biti kršćanin ako ne prihvaća biti svjedok, mučenik! Vremena su zahtjevna ali kršćani ne smiju posustati, jer bi tada lađa potonula. Krist i danas stoji na žalu i traži ljude za velika djela! Amen.