Treća kroz godinu - C

On razvije knjigu i nađe mjesto... (Lk 1,1-4; 14-21)

Događa se da prema drugima postupimo licemjerno i površno, bez dokaza i da olako drugoga ogovaramo i osudimo. Evanđelist Luka obraća se svom učeniku Teofilu, želi ga poučiti o svim događajima i reče: Pošto sam sve pomno ispitao, naumih i ja tebi sve po redu napisati, da se osvjedočiš o pouzdanosti. Luka ništa ne prepušta slučaju, nego sve temeljito ispituje radi pouzdanosti. Inače…

Luka pomno prenosi sve što je Isus govorio i činio. Jer riječi koje je Isus tada izgovorio postaju temelj naše vjere, mjerilo kršćanskoga djelovanja i ponašanja. Isus naviješta radosnu vijest siromašnima. Odatle proizlaze razna pitanja za nas vjernike i suvremeni svijet.  Zar se i mi ne bismo trebali pomno preispitati: Vijest koju Isus naviješta, dotiče li moje srce i misli, stav i ponašanje? Ili dolazi do mene kao do zida i smatram da mi je svejedno jer se u stvarnosti ionako ništa ne može promijeniti, njegova je Riječ mrtvo slovu na papiru? Je li tu Riječ doživljujem kao pokretačku snagu ili mi je nestvarna? O čemu se radi?

Isus je obilazio sve krajeve i snagom Duha vratio se u Galileju, u svoj zavičaj. O njemu se pročulo po svoj okolici, svi su ga slavili, a on je naučavao po sinagogama. Zaista i nama pitanje glasi: dopuštam li da se Isus vrati u moju Galileju? A što će raditi? Bitno je učiniti sve da se o njemu pročuje u momu biću i okolici, da ga se slavi i da nas poučava. To je mudrost. Dopustiti da Isus dođe u moju Galileju. Čemu će me poučiti? Onomu što smo čuli u evanđelju. Što?

Isus je ušao u Nazaret i sinagogu i pročitao tekst proroka Izaije. Koji? Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla biti blagovjesnikom siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.To je njegov program. Potom reče Luka: Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. To bi trebao biti naš program, mjerilo života. Jer Isus reče: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima! Uočavamo dvije stvari: važnost Svetoga pisma za naš duhovni život i drugo da je bit života živjeti uprta pogleda u Isusa. Isusova riječ je živa riječ, a to znači da nam se Bog obraća danas i da njegovu riječ treba ostvarivati danas, u svomu životu, društvu, u župnoj zajednici, u obitelji, u školi, na poslu. I mi se prepoznajemo u tim riječima. To znači da se njegova riječ ne tiče samo prošlosti, nego konkretnoga života. Kako?

Mi smo ta sinagoga i ona zajednica u Nazaretu kojoj se Isus obraća. Bez njegove riječi čovjek bi okamenio i zato neprestano traži smisao, a da bi ga našao pozvan je činiti ono što čini Isus. Isus je došao osloboditi one koji pate u ropstvu, čovjek danas nalazi smisao svaki put kada pomaže patniku, posrnulom i poniženu. I danas se mnogima vraća duhovni vid kada u ispovijedi zatraži oprost i pomirenje. Isus danas ostvaruje svoju riječ po onomu tko ga sluša i slijedi. On je proglasio godinu milosti. I ta godina, jednom je počela i nikada ne završava, jer on provodi Očevu reformu, bez te reforme nema ni osobne ni društvene reforme. Duh djeluje i danas, pa smo pozvani otvoriti se njegovu djelovanju. Gospodin želi biti s nama, okrijepiti nas da se danaspo nama još snažnije razglasi njegova riječ, milosrđe. Poziva nas da se usmjerimo prema potrebitima, da iziđemo iz svoje skučenosti i da drugima pomognemo živjeti uprta pogleda u Isusa.

Bitno je ono sada, jer Isus danas poučava, pati, umire, tješi žalosne, vid vraća slijepima, hrani gladne. Sve se iz evanđelja sada događa, to je snaga kršćanstva. Snaga kršćanstva je u Isus Kristu koji je živ među nama i govori da je on put. Dopustimo da se Isus danas vrati u moju Galileju, da uđe u moju sinagogu, moju utvrdu i da u njima proglasi godinu milosti. Neka i nas njegova riječ osvoji, oduševi kao i ondašnje slušatelje. Jer bit vjere je živjeti usmjerena pogleda u Isusa i dopustiti da Isusa sada, danas ostvaruje svoju riječ po meni tamo gdje je potrebno. Opasnost je očijukati, gledati malo u Isusa, malo u bezboštvo, pa oslijepiti u materijalizmu.  

Stoga ako naša duša čezne za mirom uprimo pogled u Isusa i uočimo odakle je crpio mir svoje duše: otuda da su mu duša i srce uvijek tražili volju Oca. Tko se povjeri volji Očevoj tomu ništa ne može poremetiti duševni mir. Ako čeznemo za ljubavlju usmjerimo svoj pogled na Isusa, koji je posvjedočio da ga je pratila Očeva ljubav. 

Da, pozvani smo pronaći i poći u Galileju. Što ću činiti? Isto što Isus. Proglasiti godinu milosti, a to je ono što Isus naviješta i želi da mi živimo: tjelesna i duhovna djela milosrđa. To znači 'nositi riječ i gestu utjehe siromašnima, gladna nahraniti, bolesna dvoriti, poučiti neuke i uputiti neupućene, nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, proglasiti oslobođenje onima koji su bačeni u okove novih oblika ropstva suvremenog društva, vratiti vid onima koji više ne vide, jer gledaju samo sebe te vratiti dostojanstvo onima kojima je oduzeto. Isus postaje vidljiv u odgovorima koje mi danas dajemo drugima.'  Komu?

Možda u našoj blizini postoji neki Teofil kojemu treba uputiti Riječ Božju. A da bismo bili pouzdani, pomno se preispitajmo, a Ti nam Isuse otvori oči srca i pomozi da se snagom tvoga Duha pomno ispitujemo i da pronađemo svoju Galileju i u njoj svjedočimo tvoje milosrđe. Amen.