Druga kroz godinu - C

Vina nemaju (Iv 2,1-12)

U prošlu nedjelju tema evanđelja bila je krštenje, a ove nedjelje tema je ženidba. Od priprave i obreda vjenčanja mnogi stvaraju vanjsku ceremoniju i po tomu žele biti zapamćeni. Mnogi su spremni radi slave svega se odreći. Koje slave? Evanđelist reče da Isus u Kani objavi svoju slavu. 

Kako to shvatiti? Površno: bila je dobra zabava, jelo se, pilo, plesalo i kada je nestalo vina Isus je čudesno reagirao. No, evanđelje ima dublji smisao. Ne govori se o čudima nego o znaku. Krist je u tomu trenutku pokazao smisao svoga poslanja, svoju slavu. Njegova slava nije vanjska ceremonija, nije od ovoga svijeta.

Da bismo shvatili pravi smisao, zavirimo na trenutak u prvo čitanje, proroka Izaije. On govori o Božjemu planu savezasa svojim narodom, koji se često udaljavao od Boga. Taj savez je slika braka. Svadbe su se uvijek pripremale, na ovaj ili onaj način, uvijek se slavilo, ali nisu uvijek bile sretno ostvarene jer im je ”manjkalo vina”. 

Kojega vina? Od loze, materijalnoga?, ne, nego vina ljubavi i vina radosti. Samo ako je to vino na raspolaganju brak može uspjeti i ostvariti se. Izraelski narod nije bio raspoloživ, pripremljen za svadbu, rastrgnuo je savez s Bogom ljubavi, pa je Izrael bio označen kao opustošena, ostavljena i napuštena zemlja. U središtu njihova ponašanja bio je manjak vjere i ljubavi.

No, unatoč svemu Bog se smilovao i oprašta, pa je po proroku Izaiji navijestio narodu ostvarenje njihova braka: Ne će tvoju zemlju više zvati Ostavljenom, Opustošenom, nego moja Milina, Udata, jer ti si milje Gospodnje.Kao što se žene mladić i djevojka tvoj će se Bog tebi radovati. Tko je s Bogom nije ostavljen, međutim tko se prepušta samo u slavu ovoga svijeta biva opustošen i ostavljen.

Bog nije slučajno izabrao svadbu u Kani da bi pokazao svoju radost i svoju slavu. Pokazuje da je On Zaručnik ljudskoga života. Svoj plan sklapanja braka s narodom, s čovječanstvom očituje u Kani Galilejskoj. Objavljuje slavu pokazavši da je Isus zaručnik i ne želi da čovječanstvo postane kao opustošena i ostavljena zemlja. Bit Isusove slave je ljubav do križa, koja omogućuje brak između Boga i njegova naroda. Isus svojom ljubavlju na križu i uskrsnućem dotiče svaku osobu, sve one koji sklapaju brak.

Na svadbu u Kani Galilejskoj pozvani su Isus i njegovi učenici. Jasno da ta činjenica izaziva pitanje: zovemo li mi na naše svadbe Isusa, odnosno zašto neki priređuju svadbe bez Isusa. Isus svojim dolaskom želi reći da je ženidba sveti čin, Božji čin. Stoga, vjerujemo li da je u sklapanju braka nazočan Bog?

Možda će netko pomisliti da pretjerujem, međutim, tijekom svadbe, Marija, majka Isusova, a tko drugi, uočava poteškoće i priopćuje Sinu: Vina nemaju. Bez vina svadba je bila nezamisliva. Da, ljubavi nemaju, nema Boga. Život je bez Boga isprazan. A Isus veli: Ženo što ja imam s tobom, još nije došao moj čas. Htio je reći: nisam dijete, ja sam Mesija, vidim, a njegov čas slave je križ i uskrsnuće, euharistija. Ivan zapisa: Trećeg dana bijaše svadba…, a treći je dan uskrsnuo. U tomu trenutku Marija shvaća sve i reče poslužiteljima: Što god vam rekne, učinite. 

No, danas neki suvremeni ideolozi to tumače: činite sve suprotno od onoga što Vam reče Krist i njegova Crkva, pa ćete biti slavni. Tu nastaje temeljna poteškoća. Kada se čini suprotno od Božje volje zemlja biva opustošena, veza puca, puca mreža, ispada se iz sustava, vino se pretvara u ocat, život u beznađe. Čovjek umišlja da sve može sam. Onda nastaju svađe, rastave, patnja djece. Suprotno Božjemu naumu o braku, preko medija, filmova, reklama izruguju se kršćanske svetinje. 

Danas neki sve planski čine da bi izvrijeđali kršćanske vrjednote. No, to nije najveći problem, problem postaje ako mi kršćani ne shvaćamo da trebamo činiti što Krist kaže, a on kaže da je brak svetinja, da je u čovjekovoj naravi, da je to savez između jednoga muškarca i jedne žene, da je zapečaćen trajnom ljubavlju. Problem je ako mi vjernici ne poštujemo svoje svetinje i ako iznutra izrugujemo, zadajemo rane Crkvi i Kristu, jedni drugima, pa umjesto da vodu pretvorimo u vino mi vino pretvaramo u vodu. 

Događa se da iz nekih razloga mnogi prodaju kućno zlato, a neki žele i sve čine da se rasprodaju i kuće, pa da se i naša zemlja zove opustošena. Međutim, ako i moramo prodavati to zlato, ne prodajmo zlato bračne, obiteljske i kršćanske ljubavi i onda ćemo se zvati: Božja milina.

Upravo je tu prazninu, manjak vina na svadbi uočio Krist i reče poslužiteljima da kamene posude napune vodom do vrha. Hoće reći neka ta ljudska, čovječja praznina bude ispunjena Očevom Riječi. Zašto? Zato jer Krist, za razliku od čovjeka, vodu pretvara u vino, slabije pretvara u bolje, Stari zavjet u Novi zavjet, iscjeljuje staroga čovjeka u novoga čovjeka, staro doba u novo, svemu daje božanski ukus. Isus sve ljude poziva da svoje životne posude napune njegovom ljubavlju do vrha.

Potom reče: Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola. U tim riječima otkrivamo slavu koju je Isus objavio. Kako? Zanimljivo je da se u evanđelju ne spominju imena zaručnika nego svadba. Da, zaručnica je čovječanstvo-Crkva, a Isus, izaslanik Božji, pravi je Zaručnik, koji prazne posude, ljudska srca i duše ispunja vodom do vrha i vodu pretvara u vino, zato je On u središtu svadbe. Po Isusu svi koji slušaju što rekne postaju Božji uzvanici, slavljenici. Zato on kaže: Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola, tj. sada kada sam ja dao svoj blagoslov stavite pred ravnatelja stola, a ravnatelj stola je sam Otac nebeski, a svadba je euharistija, ženidba – Božje zaruke s čovječanstvom, s Crkvom.

Ravnatelj je stola ukorio poslužitelje rekavši da se na stol najprije stavlja dobro vino. Stoga, ako su se naše duhovne posude ispraznile i ako želimo biti slavni po Božju, odnosno ako smo se dali zavesti pa nismo na vrijeme stavili dobro vino, istinsku ljubav, vrijeme je da sada sve što imamo i trebamo stavimo u Kristove posude i on će ih svojim Svetim Duhom ispuniti i staviti pred Ravnatelja stola. Amen.