Krštenje Gospodnje - C

Ti si Sin moj, Ljubljeni! (Lk 3, 15-16, 21-22)

Danas završava Božićno vrijeme te je krštenje Gospodinovo pečat Došašća i Božićnoga vremena. Koje svjetlo baca Isusovo krštenje na slavlje Božića? Radi se o središnjemu događaju za nas vjernike, a ujedno je poziv svim ljudima.

Sveti Pavao u poslanici Titu veli: Kada se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, kupelj novoga rođenja se po Duhu Svetom duboko izlila na nas po Isusu Kristu. Zašto se izlila Božja milost, reče: da budemo baštinici vječnoga života.

Slavlje povijesnoga rođenja Vječne riječi u tijelu ne bi služilo ničemu ako ne bismo upitali što taj događaj znači, što unosi u naš život i čovječnost? Ako Kristovo čovještvo ne bi postalo naše čovještvo, ako njegov put ne bi bio naš život, zašto se rodio?

Na ta pitanja odgovor daje Gospodinovo krštenje u čije smo ime i mi kršteni. Po njemu se svatko od nas po Duhu Svetomu preporađa na novi život, Krist je u nama i poziva nas da ga slijedimo, jer on s nama i u nama želi uskrsnuti iz grijeha. U krštenju se naviješta i otkriva smisao života. Tu se nazire pitanje na kojemu treba dobro poraditi: jesmo li dovoljno posvijestili smisao krštenja?

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus, svjedoči evanđelist. Isus time pokazuje svoje poslanje i važnost krštenja, jer krštenjem uranjamo u Krista, a on briše istočni grijeh i daje nam Duha koji nas štiti od Zloga. No, time nije sve gotovo. Činom krštenja Krist nalaže da Božju ljubav širimo. Gdje i komu?

Da, sada dolazimo na život. Ako tu Božju istinu, iskonski smisao života, ne ćemo prenijeti na bližnje, a na koga ćemo? Ako tu Božju mudrost ne ćemo usaditi u našu djecu i posvjedočiti u našoj obitelji i našemu društvu, a gdje ćemo? Jesmo li dovoljno dobro shvatili smisao krštenja, je li u našoj kršćanskoj svijesti sazrelo ispravno shvaćanje krštenja? Ne čini li nam se da bismo trebali ozbiljnije pristupiti krštenju u našoj župnoj zajednici i svojim obiteljima? Zar ostaviti dijete nekršteno, da se muči živjeti bez Božje milosti?

Nameće nam se pitanje koje u posljednje vrijeme ozbiljno pokazuje da su vrjednote poljuljane i da je društvo oslabilo odnosno da mu je potreban preporod Kristova krštenja. To je pitanje cjelovitoga kršćanskoga odgoja, pomoću kojega nudimo uporište tražiteljima smisla.

Ako bi se dijete krstilo, a ne bismo ga kršćanski odgajali i ako mu ne bismo u srce i savjest odgojem i svojim primjerom usadili Božju pedagogiju, kršćansku svijest, onda bismo ga učinili nazadnim, nesmislenim, staromodnim, zaostalim jer ne bi spoznao ljubav Božju, smisao života, ostao bi na površini te bismo ga zakinuli u bitnomu, a Bog na nas, reče evanđelist, izli dubinu svoje milosti svoga Duha.

Upravo nas u tomu vidu krštenje potiče da djeci već od malena treba usaditi vrjednote koje Bog naviješta, od malena ih naučiti da usvajaju svijest vjere i evanđelja. Premda malo dijete ne zna verbalizirati, ipak u sebe pohranjuje to što ga poučavamo, pa će kasnije, kada odraste očitovati ono u čemu smo ga odgajali. Zato je bitno da otac i majka uče dijete životnoj istini, a ne da mu bilo država bilo ulica nameću svoje interese.

Neke interesne skupine smatraju da djecu treba udaljiti od crkvenoga i obiteljskog odgoja. Zašto? Jer žele odgojiti slaboga, mlakog, nesposobnog čovjeka, čovjeka bez identiteta, pa njime mogu lako manipulirati. A budući da smatraju da brak i obitelj i Crkva stvaraju osobu s jakim i sigurnim identitetom onda žele narušiti taj sklad.

Prorok se Izaija, u sveopćoj društvenoj pomutnji nije dao smesti, pa reče: Podigni svoj glas i reci: Evo Boga vašega. Izaija se nije dao zavesti. Na tomu tragu, unatoč prijetnjama ostao je Ivan Krstitelj, koji naviješta toga Boga rekavši: Ja vas vodom krstim, a dolazi jači od mene koji će vas krstiti Duhom Svetim. Ni mi se ne bojmo podignuti svoj glas i naviještati Boga, naviještati Najjačega - Isusa Krista.

Taj jači je Isus Krist, koji po svojoj Crkvi, po svojim krštenicima i danas želi krštavati. Njegov prvi javni čin nije čudo, nego krštenje u kojemu se solidarizirao s grješnim čovjekom tražeći obraćenje, pa se zaorio glas s neba: Ti si sin moj Ljubljeni! U tebi mi sva milina. Eto, to je naš Bog!

Premda završava Božićno vrijeme, ipak ostaje činjenica da nam Gospodinovo krštenje daje smjer i pokazuje da nastupa novost za koju se moramo svakodnevno i s većim žarom zauzimati! Pozvani smo zauzimati se u duhu sinodalnosti. Stoga, nemojmo se zamarati što će nam reći mudraci ovoga svijeta, nego sve poduzmimo da se jednoga dana zaori glas s neba i kaže nam: Ti si sin moj Ljubljeni! U tebi mi sva milina. Amen.