Sveta obitelj - C

Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili (Lk 2,41-52)

Slaveći blagdan Svete nazaretske obitelji evanđelje svjedoči da je ta obitelj, s dvanaest-godišnjim Isusom, hodočastila u daleki Jeruzalem. Unatoč opasnostima koje je sa sobom nosilo takvo hodočašće Nazaretska obitelj ne odustaje, nego brižno njeguje vjerski život.

Obavivši svoje vjerske obveze uputili su se nazad. Roditelji su bili uvjereni da je Isus među suputnicima. Nakon dan hoda uočili su da ga nema, pa su se vratili u Jeruzalem tražeći ga. To je još jedna dramatična epizoda njihova života, izgubilo se dijete, sin jedinac. Šok i nevjerica. Gdje je bio Isus? Ostao je u Jeruzalemu, u hramu s učiteljima. Pokazao je neobične umne sposobnosti i mudrost. Razgovara sa starim iskusnim učiteljima koji se dive njegovoj razumnosti i odgovorima. Zasigurno je taj momčić Isus u svomu srcu imao mnoga pitanja. 

Dok razmišljamo o životnom iskustvu Nazaretske obitelji i nama naviru misli o toj, a i našoj obitelji. Zasigurno i naša mladež u svomu srcu razmišlja o raznim životnim temama i muče ih mnoge poteškoće. Marija i Josip, dok su se vraćali iz Jeruzalema, bili su sigurni da je dijete među suputnicima, a on je ostao u hramu, gdje se osjećao kao u svojoj kući. 

Na putu rasta i sazrjevanja, gdje su naša djeca i mladež? Gdje traže i gdje dobivaju odgovor na životna pitanja? Znamo li im mi dati odgovor? S kim putuju? Isus je ostao u hramu. Gdje ostaje naša mladež i tko su im učitelji? Ako naša mladež ostaje i svoje odgovore na bitna životna pitanja traže samo u lepršavim trgovačkim centrima, u zadimljenim prostorima, ponudi alkohola i tv žutila, na šarenoj i zamamnoj ponudi internetskih sadržaja, onda je to zabrinjavajuća činjenica našega društva i budućnosti, to je preniska kulturna i društvena, umna i duhovna razina koja oblikuje svijest i život naše mladeži, to je odveć upitno i maglovito da bi tu dobili dobre odgovore na životna pitanja, kao što su brak i obitelj. Ako im roditelji svojim životom ne daju odgovor, prisiljeni su tražiti ga bilogdje. Ako to postane životni stil, to je pogubno, jer to može biti znak bijega od sebe i svoje obitelji. Što ćemo od njih očekivati ako ne drugo nego način i razinu razmišljanja iz tih suvremenih hramova, koji otupljuju čovjeka. Isus je rastao u Božjemu hramu. 

No, da ne bismo skrenuli s teme. Ovdje se ne radi prvotno o mladeži, nego o vrsnoći življenja braka i obitelji. O tomu trebamo učiti od  Svete nazaretske obitelji. Što? Sveta obitelj hodočasti u Jeruzalem i svjedoči da brak nije samo neko privatno i privremeno udomljenje tuđinaca i prolaznosti, nego zajednički hod prema nebeskomu Jeruzalemu. Danas se dovodi u pitanje ne samo obitelj, nego ustanova braka želeći reći da je to ljudska tvorevina. Međutim, Josip i Marija svjedoče da brak nije gledanje u prazno, nego da je to gledanje u zajedničkomu smjeru, da je brak Božji naum, odraz Božje ljubavi. Hoće reći da u braku osoba nije cilj nečijih interesa niti sebičnost u dvoje, već zajedničko traženje smisla bračnoga saveza. To je zajedničko hodočašće, koje zahtjeva ljubav, sebedarje, pa i napor. Koliko je bitan brak i obitelj govori činjenica da Bog ulazi u ovaj svijet preko braka i obitelji. Tu je izvor svetosti svakoga braka i zato se brak ne smije zlorabiti i o tomu treba od početka poučavati djecu i mladež.  

Isusov ostanak u hramu upućuje na važnost duhovne obiteljske dimenzije, primat vertikale nad horizontalom. Sklad i ispunjenje obitelji ne crpe se iz osobnih snaga i nadilaženja egoizma, nego je osnovni cilj stavljanje Boga u središte života, ostvarenja njegova plana. Tu se očituje dijaloška dimenzija i važnost razgovora.

Ako pogledamo istini u oči možemo ustanoviti da se Isus iz mnogih brakova gubi. To se događa postupno, zapostavljajući misu, osobnu molitvu, ispovijed, vrjednote i upuštanje u svjetovnost. Onaj tko misli da je već posve našao Boga, to je znak da ga pomalo gubi. Marija i Josip upućuju da je nužno trajno tražiti Isusa koji nam se ponekada skriva te je za nas spasonosno tražiti ga. To skrivanje i traženje potvrđuje da je i Sveta obitelj imala poteškoća, ali je našla izlaz u onomu na što ih je Isus uputio, a što nisu posve razumjeli. 

Marija reče: otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. To potvrđuje da u trenutku kada Isus nestane da nastaje tama i žalost. Oni ga traže iskrena srca, jer bez njega život je besmislen i u tomu se očituje veličina i svetost Nazaretske obitelji: biti usmjeren na Isusa. Danas je mnogo djece koja se gube, jer roditelji nisu uspjeli naći Isusa te se razvode i svatko ide svojim putom. Sveti Pavao opominje muževe i žene da se međusobno ljube, da ne budu osorni, da ne ogorčavaju život djeci i da ne klonu duhom, djecu opominje da slušaju roditelje. Danas nije lako biti roditelj. Ni Svetoj obitelji nije bilo drukčije, ali u poteškoćama idu zajedno, žalosni ga traže. Kada su ga našli, vratila im se radost i nakon pitanja zašto je to učinio, Isus je izrekao odgovor, koji ni oni tada nisu shvatili. On njih pita: roditelji dragi, zašto ste me tražili, zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Time je izrekao poruku i nama: znamo li mi biti u onomu što je Oca nebeskoga ili?

Možda ni mi sve ne razumijemo. Sveta obitelj se uputila u hram slaviti Boga. Marija je sve te uspomene brižno čuvala u svom srcu i vjerovala je u Božju moć. Naše su obitelji pozvane zajednički ići u Božji hram i sve staviti u Božje ruke i napredovati, ne samo u glamuru i prestižu ovozemaljskih dobara, nego kao i Isus u dobi, mudrosti i milosti. Amen.