Četvrta došašća - C

Blagoslovljena ti među ženama (Lk 1, 39-43)

Prošle nam je nedjelje liturgija za uzor u pripremi za Božić predočila Ivana Krstitelja, danas, nadomak Božića, za uzor nam stavlja njegovu majku Mariju. Čudesan je ovaj izvadak iz evanđelja, jer je promijenio sliku svijeta i pokrenuo cijeli kozmos te je ključan za naš rast u svetosti, zajedništvu i vjeri.

Evanđelist reče: Usta Mariji i pohiti u Gorje. Zašto je Marija ustala i zašto pohiti u Gorje? Marija je dočula da je njezina rodica Elizabeta u potrebi i savjest joj nije dopustila ulijeniti se radi budućnosti koja je u njoj i zbog shrvane rodice u nevoljama. Ustala je i pohitala. Trebalo je dugo pješačiti po proplancima i zamkama. Prepoznala je i s ljubavlju hita. 

Kakve li snažne poruke! Promatrajući naše okolnosti uočavamo da je i danas mnogo Elizabeta, a gdje su Marije? Je li se taj Marijin duh izgubio? Danas u naprednomu društvu, kada smo tjelesno, jedni pokraj drugih, trebalo bi prijeći mentalne, duhovne, osjećajne pregrade i uočiti nevolje svojih bližnjih i pohitati. Pa i sami se pitamo kako izići iz te vjerske mlakosti, društvene krize, tromosti? Marija nam daje odgovor! Ide rodici, hoće reći da najprije treba pogledati ima li oko mene potrebnih: otac, majka, dijete, susjed, prijatelj. Za to nam treba Marijine odvažnosti, dobre volje, radosti, jer nije dovoljno zabiti se za računalo, tv, facebook i sažalijevati se te sanjariti da bi bilo dobro nekomu pomoći.

Što još Marija čini? Posve jednostavno: Uđe u kuću i pozdravi je. U čiju smo kuću zadnji put tako ušli? Kao da smo zaboravili gdje je čija kuća i ulaz, kao da nas je obuzeo strah od nas samih, kao da ne znamo druge iskreno pozdraviti i s njima se radovati, a to su sredstva koja Marija koristi. Jesmo li se udaljili od Marijinih sredstava? I sad nam je jasnije zašto padamo u depresiju, zašto postajemo neučinkoviti. Što se potom događa?: Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi i čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi i napuni se Elizabeta Duha Svetoga. Da, Marija donosi radost, dijete u Elizabeti zaigra i donosi joj Duha Svetoga. Čovjek koji sluša Božju riječ drugima donosi radost i Duha Svetoga, srce zaigra. Inače, prevladava razdor, podjele i pandemija zla. A kršćani su pozvani djelovati kao Marija: donositi mir i zajedništvo, radost i Duha Svetoga.

Što još uočavamo? S jedne strane stara nerotkinja Elizabeta, a s druge mlada djevojka Marija. Obje su otvorene životu. Elizabeta šest mjeseci nosi dijete i prepoznaje da je u Mariji plod. U Elizabeti Ivan, a u Mariji Isus, dva rođaka koji se još nisu vidjeli a oduvijek se poznaju.

U suvremenomu kontekstu neshvatljiv prizor. Zašto? Sekularni bi čovjek rekao da je nemoguće da stara Elizabeta može roditi i odmahnuo bi rukom, a mladoj bi se Mariji čudili i rekli: što ti to treba, provedi se i nauživaj se najprije života ili riješi se toga. Za razliku od 'naprednoga' suvremenog svijeta, njih dvije s vjerom prihvaćaju i slijede Božju volju. Je li Europska unija, vjerski gledano, stara Elizabeta ili mlada Marija, je li Hrvatska Elizabeta ili Marija, jesmo li mi jedna od njih? To je manje bitno, pitanje je ima li vjere, jesmo li otvoreni životu i Duhu Svetomu? Bez toga ni Elizabeta ni Marija ne bi imale učinka. A mi?

Društvo bez Boga bavi se samim sobom, izmišlja ludosti i svojim lažima zavarava i zaluđuje ljude u trenutku kada Bog dolazi. Došašće, koje je za vjernike vrijeme duhovne pripreme za Božić, pretvaraju u turističke senzacije, marketinške trikove, provod i zabavu i tako dekonstruiraju Božić i kršćanstvo. Hoćemo li kao vjernici prihvatiti svjetovni duh ili posvijestiti smisao došašća, hoćemo li ostati na margini ili ustati i pohitati u dubinu Božje riječi? Što Elizabeta čini? Blagoslivlja Mariju i plod utrobe njezine i naziva je: Blažena ti što povjerova! To je uzor. Marija je blagoslovljena među ženama, Marija je zauvijek najblagoslovljenija među svima nama.

Marija je blažena jer povjerova. U ovomu božićnom ozračju upitajmo se što činimo da bismo bili blaženi, znamo li blagoslivljati jedni druge? Te su žene otvorenošću životu i vjerom pomladile svijet. Hoće li se današnji svijet pomlađivati i biti blažen ovisi i o našemu odgovoru, odnosno hoćemo li ostati prekriženih ruku ili ćemo ustati i pohitati osluškujući Božju volju? Da bismo uspjeli recimo kao Krist u poslanici Hebrejima: Evo dolazim! Vršiti, Bože, volju tvoju! Amen.