Treća došašća - C

Što nam je dakle činiti? (Lk 3, 10-18)

U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim. Pisac se služi jezikom toga doba da bi približio Božju poruku puku, koji ga je slušao. Govorio im je veoma životno, slikovito i razumljivo.

Ivan govori o Kristu, koji nosi u ruci vijaču da bi pročistio gumno, tj. mjesto na kojemu se vrlo žito, razdijelilo bi se od pljeve i sabiralo bi se u žitnicu i koristilo za kruh. Jasno, pljeva nije bila za kruh, u njoj je bilo kukolja, pa bi je spalili. Što nama to govori? Veoma je životno. Mjesto u kojemu s događa životni 'vršaj' jest čovjekovo srce. U njemu se svašta tijekom godine i dana skupi: i žita i kukolja: masnoće, prašine, paučine, kratkih spojeva. Treba ga pročistiti, profiltrirati, prozračiti. Zato Krist dolazi, želi razdvojiti žito od pljeve, pljevu spaliti a žito spremiti u žitnice, za kruh, za zdravu hranu. To treba svima: i čovjeku i Crkvi i društvu. Radi toga treba biti radostan.

Narod je bio dirnut Ivanovim navještajem te mu je tri puta postavljeno pitanje, koje se i nama nameće: Što nam je činiti?

Ivan narod upućuje na obraćenje, jer dolazi onaj koji može očisti čovjekovu dušu i dati radost života: naviješta Krista. Ivan, govoreći mnoštvu, naglašava, ne samo kajanje za grijehe, već zakon ljubavi: tko ima dvije haljine neka podjeli s onim koji nema. Dakle, prvo pravilo je podijeliti s drugima. To ima dvostruki učinak: drugomu pomoći, a sebe pročistiti. Tako se utvrđujem u ljubavi i stvaram radost, izlazim iz sebe. Umjesto škrtosti darežljivost, umjesto razmetanja umjerenost. Mogu podijeliti stvari, vrijeme, talente, duhovnost. To raduje. Kad bi se hrana dijelila pošteno bilo bi je za sve, ako se razbacuje malo je svima. Kada ne bi bilo pohlepe i lijenosti bilo bi posla za sve, a ovako...

U tomu vidu Ivan odgovara carinicima: Ne utjerujte više nego što vam je određeno. Ivan kao da iščitava naše društvo, pa veli: ne utjeruj više!, sve će popucati, pa ne će imati nitko, jer požuda novca postaje idol, nezasitnost izvor korupcije. Svaki model izvan ovoga bazičnog vodi do zamagljenosti i lažnoga stanja, izigravanja zakona, prodaje za novac, iskorištavanja drugoga i tame srca. Ne uzimaj više od prave cijene. Nađi poštenu mjeru. To je čin čestitosti. Ivan vidi rješenje u dobroti, a to znači početi pošteno prosuđivati i činiti od malih stvari.

Treći se odgovor odnosi na vojnike, tj. na one koji imaju ulogu vođe i utjecaja, na svim područjima: nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte. Pravda. Ne koristite svoju poziciju da biste nekoga ponizili, ne zlorabite svoju moć da biste nekoga natjerali na suze. A to znači, da na prvomu mjestu mora biti dobro osobe, tj. biti spreman svakomu pogledati u oči, jer svetogrđe je dati prednost materijalnim stvarima pred čovjekom. Da, svi smo mi Kristovi vojnici. Ne bismo smjeli nikoga klevetati, ogovarati, optuživati, iskorištavati, činiti bilo koji oblik nasilja. Zato treba unutarnji zaokret, obraćenje srca.

No, uočavamo da mnogi sanjare u vrijeme došašća i ne znaju kako se pripremati za Božić, pa da bi opravdali svoj stil života ponižavaju vjernike, izmišljaju estradno došašće, šalju zlurade poruke, izmišljaju priče i slike, vjernicima drže lekcije o zornicama. To je nagrđivanje Božića i to govori o njihovoj praznini i potrebi obraćenja i čežnji za radošću. Mi vjernici ne smijemo na to nasjedati, nego svojim životom trebamo odaslati poruku poput Ivana koji je: raznim pobudama narodu naviještao evanđelje. Advent je vrijeme dubinske radost.

Stoga, da bismo ovoga došašća pripremili žitnicu, sve ono što još nije dovoljno pročišćeno stavimo na gumno, tj. na'duhovni vršaj', da Krist, koji u Duhu dolazi, da pročisti i spali svojim ognjem i da radost evanđelja i Božića prenosimo drugima. Amen.