Trideset i treća kroz godinu B

A od smokve se naučite prispodobi (Mk 13, 24-32)

Isus govoreći u evanđelju o svomu drugom dolasku reče: Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. Kada to? 

Doći će, kako sam reče, nakon velike nevolje, kada sunce pomrači, kada mjesec ne bude svijetlio, kada zvijezde padnu i kada se sile nebeske poljuljaju. Kada će točno taj dan biti ne znamo, pa je u tomu smislu smiješno slušati nagađanja o sudnjemu danu, jer o onomu danu i času nitko ne zna, reče Krist. Ipak nešto znamo, makar tri stvari: da će doći, da se za Njegov dolazak moramo pripremati, ali znamo da je već tu i da se njegova ljubav i silna djela očituju. Gdje?

Ne možemo Boga ograničiti na način i uvjete kojima mi mjerimo i doživljujemo vrijeme i događaje. On sve nadilazi. Stoga pitanje njegova drugog dolaska nije samo pitanje toga posljednjeg trenutka, jer on svoju ljepotu i dobrotu veća sada očituje u našim životima. Stoga je vjernik pozvan otkrivati ”znakove vremena” i tumačiti ih u svjetlu vjere i u duhu evanđelja. O čemu se radi?

Svatko u svomu životu, na pravdi Boga, doživljuje nevolje i pomrčine, i Bog nas ne napušta, od nas traži vjeru i dolazi kada ne očekujemo. Svojim govorom Krist ohrabruje svoje učenike, koji se nemoćni nalaze pred vlastodršcima ovoga svijeta. Mi smo njegovi poslanici. Stoga su najpogibeljnije nevolje kada u čovjeku pomrači sunce Božje milosti, kad se udalji i zaboravi na Boga. Zar plod toga nije korupcija, materijalizam, nepravda, laži, mržnja, podjele, progoni, nasilje, zar to nije razoreni Vukovar, Škabrnja i drugi gradovi i mjesta ili pandemija? Ali, Bog dopušta mnoge nevolje i uzvraća na vjernost i strpljivost. 

Kako je lijepo dotaknuti, doživjeti čudesna Božja djela u osobnomu životu, obitelji i narodu. Nakon velikih nevolja, kada sunce pomrači, kada i mjesec i zvijezde potonu, kada zdravi razum potamni, kada nitko ne očekuje, Gospodin nam dolazi, zaista, dolazi nam po tolikim dobrim i razumnim ljudima. Svojom ljubavlju u nama pobuđuje nadu, vjeru i ljubav, vraća nam ljudski, nacionalni i crkveni ponos i dostojanstvo, ne dopušta da istina i pravda potamne. 

Ako očima vjere sagledamo svu osobnu i zajedničku stvarnost i snagu nevolja, ostaje nam samo diviti se Božjoj dobroti i u šutnji zahvaljivati. Upravo je to naš narod prepoznao i činio te je ustrajno tijekom povijesti pokazivao snagu molitve, vjere, srca i ljubavi. Sve to bez osvete i mržnje, bez napada i prozivanja. Zar ćemo pokleknuti danas, u doba sekularizacije i globalizacije, koji žele da potamni naše duhovno sunce, identitet, vjera i vrjednote, da se dijelimo na cjepljene i necjepljene, da nas nestane i da padnu naše životne i duhovne zvijezde? Valja znati da je samo malo potrebno da bi radost bila velika, a smisao radosti proizlazi iz evanđelja i zato je Crkva, svi mi, pozvana naviještati Radosnu vijest do nakraj svijeta.

Gospodin dolazi svaki put u slavi i moći kada dođu nevolje i pomrači sunce, ako smo mu otvoreni, ako ga unatoč nevoljama slijedimo. Tu se vidi snaga Crkve koja, unatoč prozivanjima i progonstvima, nije posustala i ne će posustati u poticajima na vjeru u Boga, ali i na poticaje da se nikada ne udaljimo od njegove mudrosti. Navještajem evanđelja i svjedočenjem vjere padat će lažna božanstva, izgubiti će sjaj svi oni koji svoju moć i slavu temelje ugnjetavajući druge. Sile koje su uzurpirale Božje prijestolje past će, onima koji zavode i tlače nevoljne past će s trona, otvorit će im se oči i kada počnu padati ugledat će Krista u njegovoj slavi.

Krist reče: od smokve se naučite prispodobi. Kada grana omekša i kada lišće propupa, znamo da je ljeto blizu. Što? Kraljevstvo Božje! Da, kada se očituju svi ovi događaji, znamo da je Gospodin blizu i za to treba biti pripravan. Krist reče da će sve uminuti, nebo i zemlja, ali njegov riječi ne će proći. Dakle, proći će svi režimi i sve vlasti, ali Kristova riječ ostaje zauvijek. O danu Kristova dolaska nitko ne zna, nego samo Otac. No, nije ni važno kada će Krist ponovno doći, ali je najvažnije znati da će doći i da smo u Očevim rukama. To je bit Isusove poruke: imati povjerenje u Oca, Sina i Duha Svetoga. Vjernik je pozvan sve staviti u Očebe ruke, a osobito ove nevolje i manipulacije oko koronavirusa zbog čega mnogi pate i umiru, a tako nije trebalo biti, zaista samo nam preostaje otvoriti se Božjemu milosrđu.

I još nešto. Poslanica Hebrejima reče: Krist sjede zdesna Bogu čeka dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Vjernik ne smije biti naivan i dati se zavesti sjajem ovoga svijeta, nego je pozvan biti otvoren Bogu živeći u nadi da će Krist doći na oblacima s velikom moći i slavom. Vjernik je pozvan na trajnu suradnju s Bogom i ne smijemo se zavarati kada nam se u životu pokaže radost, ljepota i mir, jer zlo ipak ne miruje, bit će kušnji, zato treba bdjeti i moliti jer Krist je Gospodin svijeta. Stoga zamolimo Gospodina, kada ponovno dođe, da i nas sabere među svoje izabranike s četiri vjetra. Amen.