Dvadeset i osma kroz godinu - B

Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni (Mk 10, 17-30)

Jedna od oznaka suvremenoga doba je materijalizam, što znači prionuti uz materijalne stvari, a potisnuti duhovne. To je život u kojemu bogatstvo, novac, interesi i vlastodržje određuju mjerila ponašanja, ljestvicu vrjednota, izokreću načela, potiskuju vjeru, a ističu egoizam i samohvalu. Ako se s toga aspekta čovjek upita zašto postojim, odgovor je: da jedem i pijem, da se provodim i živim razvratno i da dokažem da samo meni treba dati prostor za ostvarenje, tj. kao da drugi ne postoji.

Na temelju tih kriterija čovjek gubi iz svijesti realnost života, ovozemaljskog i vječnog, a to za sobom povlači zla i nevolje: svađu, krađu, ubojstva, nemir, prevaru, nevjeru, praznovjerje, beznađe i nered. Današnje evanđelje prikazuje razne poglede na pitanje bogatstva. Sržna tema nije bogatstvo, nego vjera i nasljedovanje Isusa Krista, kao temelj kršćanskoga života. U tomu vidu pozvani smo produbljivati svoj odnos s Kristom i bližnjima.

Bogataš, bez imena, jer mu ga je novac oteo, traži od Isusa da mu pokaže put u život vječni, a Isus ga poziva da se oslobodi svega što priječi njegov hodu prema vječnosti. No, odlazi tužan, jer je imao mnogo bogatstva, nije razumio da je najveći dar Božji ljudima Isus Krist i da prihvaćajući njegov put, nalazi smisao. Evanđelist nas izvještava da je Isusu dotrčao netko i da je kleknuo pred njega upitavši ga što mu je činiti da bi baštinio život vječni. Očito je da se u tomu netko može pronaći svatko od nas, jer svatko od nas, ispitujući svoju savjest, može se staviti u ulogu onoga koji dolazi pred Isusa i pita ga: Što mi je činiti da baštinim život vječni? 

Isus, koji je došao uspostaviti kraljevstvo Očevo, upućuje ga na život s Bogom i na zapovijedi. Međutim, Isus ovdje navodi samo pet zapovijedi koje se odnose na stav i ponašanje prema drugomu.Time poručuje da je na putu u život vječni upitati se što i kako činim za svoje bližnje, za drugoga. Isus mu predočuje zapovijedi: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!, i jedan propis: Ne otmi!.

Zašto Isus dodaje propis: Ne otmi!? U to doba, kao i danas, mnogi su se prema radnicima postavljali nepošteno. Otimali su im ono što su pošteno zaradili i nepravedno su sebi stvarali bogatstvo. Takvo stvaranje bogatstva je teška povreda i nepravda, prevara i otimanje. Ali, taj netko, hvali se pred Isusom kao je održavao sve zapovijedi, dakle, puna su mu usta samohvale, sebe stavlja u središte zbivanja i tako otkriva svoju nutrinu: bogatstvo i sebičnost. Isus mu reče da mu ipak jedno manjka, tj. manjka mu sve jer je unatoč tomu zabrinut i nemirna srca. 

Ipak, reče evanđelist da ga Isus zavolje, tj. Isus želi da bude radostan i miran, pa od njega traži da bude sretan na način što će druge radovati te mu reče: Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima. Isus ga potiče da drugima pomogne da budu radosni, da imaju mir srca i da budu sretni, ostvareni, jer će i on tako: imati blago na nebu. Potom ga Isus poziva da ide za njim, da ga slijedi. U središtu Isusova govora je briga za druge i odnos prema Bogu. Na Isusov poziv taj netko se smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Taj netko, gledajući Isusa u oči, između bogatstvo i Boga bira bogatstvo. A mi? Kako se suvremeni čovjek postavlja prema temeljnim pitanjima života? Je li mi nepravedno zgrćemo bogatstvo i odbacujemo li Boga zbog imanja? Što i koga biramo? Mislimo li na život vječni ili samo na ovozemaljske probitke? Isus postavlja kriterije za život.

Tu je osobu sebičnost udaljila od Boga, sebičnost je prekinula dijalog s Bogom i  drugima. To je najgore stanje. Zašto? Zato jer prekida odnos s Bogom, pa se guši i stvara tamu u srcu i razumu. Ako čovjek sagriješi bilo što, pa se pokaje i vrati na Božji put i slijedi Isusa, Bog mu oprašta i pomaže u hodu prema životu vječnomu, ali ako netko odbacuje Boga i njegovo milosrđe i bira sebičnost i materijalizam, taj je zapao u teško stanje duha. Zato Isus reče učenicima: Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje! Dakle, nije poteškoća u tomu je li netko posjeduje određena materijalna dobra, već je pitanje poštuje li Boga i drugoga ili se klanja koristoljublju i traži samo svoj interes na štetu drugoga. Učenici, veoma zabrinuti, pitali su Isusa tko se može spasiti i kako izbjeći te opasnosti? 

Isus hrabri učenike te im veli da je Bogu sve moguće. Opasnost i danas prijeti misliti da je apsolutna sigurnost u materijalnim dobitcima, pa se ljudi lome da sebi ugrabe što više i pod cijenu nečasnih radnji. I suvremenomu čovjeku nedostaje vjere, mudrosti, hrabrosti, razboritosti poći za Isusom u svom svakodnevno životu. To nas vraća na tekst iz prvoga čitanja Knjige Mudrosti: duh mudrosti je potreban za hod prema Bogu. Poslanica Hebrejima poučava nas da istinska mudrost dolazi iz otvorenosti Riječi Božjoj. Stoga se i mi pred Isusom preispitujmo što činimo ovdje i sada za kraljevstvo Božje u ovomu svijetu, da bismo baštinili život vječni? Bogataš je bio zanesen materijalizmom i nije bio otvoren mudrosti s neba, a mi, premda se smatramo grješnima, da bismo dohvatili život vječni, već sada svoj život usmjerujmo Kristu i drugima, jer njemu je sve moguće. Amen.