Dvadeset i sedma kroz godinu - B

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja (Mk 10,2-16)

Ako je ijedna tema danas aktualna onda je to pitanje braka i obitelji. Neki se pitaju tko može cijeli život živjeti s jednom osobom? Zašto Crkva zabranjuje slobodnu ljubav? Zašto se ne bi netko smio ženiti ili udavati bez obzira na Božje zapovijedi, kako god tko hoće, bez ikakvih naravnih postavki i moralnoga reda? No, ni Bog ni Crkva ne zabranjuju, nego štite dostojanstvo ljudske osobe. Ali, ljudi kao da zanemaruju Božji naum o braku i obitelji kao temeljnoj društvenoj ustanovi. 

Nije dobro da čovjek bude sam – pokazujući brigu o čovjeku te je riječi Bog uputio na početku stvaranja svijeta, o čemu govori Knjiga Postanka. Čovjek nije otok da bi opstojao izdvojeno od Drugoga i drugoga. Jer Bog je naumio da jedinstvo između muža i žene bude čvrsto, stabilno. Stvorio ih je da žive zajedno, u sebedarju, uzajamno, da se nadopunjuju i da u cijelosti tvore jedno biće. Želi da to bude skladno. Upravo je uzajamna ljubav Božji dar koji prožima život dviju osoba da mogu skladno živjeti do kraja, dok ih smrt ne razdvoji. Pozvani su s ljubavlju zajedno nositi nevolje i nade.

To o čemu govori Knjiga Postanka znali su farizeji, koji su slušali što naučava Isus. Njegov govor im je parao ušio, pa su ga na različite načine htjeli osporiti i vladati ljudima i društvom upravo preko braka i obitelji. Je li danas išta bolje? To je za Isusa nedopustivo te su mu farizeji postavili osjetljivo pitanje glede rastave: Je li mužu dopušteno otpustiti ženu? Suvremeni farizeji, sekularno i liberalno društvo, zasigurno bi nadodali još mnoštvo pitanja. 

Isus ne odgovara izravno već pita: Što vam zapovijedi Mojsije? Rekoše da je Mojsije dopustio napisati otpusno pismo. Oni odgovaraju poput nekih agencijskih novina ili interesnih ideologa, bez vrijednosnoga sustava, dakle samo ono što njima ide u prilog misleći da Isus ne zna što je zapisano. Mojsije je spomenutim otpusnim pismom želio zaštiti ženu u dramatičnim okolnostima, jer su ih otpuštali iz čudnih razloga. Jednostavno su mogli ženi napisati pismo te je izbaciti iz kuće, a žena nije imala tu mogućnost. Isus u tomu vidi tamu i tvrdoću farizejskoga srca, savjesti, pameti i znanja.

Isus se distancira od Mojsijevih propisa te ulazi u raspravu i do kraja je jasan. Reče im da je Mojsije donio takvu zapovijed zbog okorjelosti njihova srca (sklerokardia) i potom usmjeruje govor drugim smjerom. Kojim? Vraća ih na početak i reče: Od početka stvorenja muško i žensko stvori i sve će ostaviti da budu jedno tijelo. Isus govor o braku vraća na početak, na Očevu zamisao o braku i obitelji. Naglasak je na onomu jedno, oni su zaštita i sigurnost jedno drugomu, i neka čovjek ne dira u ono što je Bog zapečatio. Da, to je zapisano u čovjekovoj naravi, jer je tako u Božjoj naravi. No, nevjera, tvrdoća srcapriječi da budu jedno, a to nije u Božjemu planu. Zato je važno neprestano isticati da se prema Božjoj volji brak temelji na ljudskoj naravi između jednoga muškarca i jedne žene, a da se obitelj temelji na takvomu braku.

Bog ne želi ničiju dominaciju, nego ljubav do te mjere da su jedno, da dijele isti život, u radosti i žalosti, da zajedno mole i razgovaraju, planiraju i bore se. To može samo istinska ljubav. Bog je stvorio muža i ženu da se ljube, da opraštaju. Stoga se nemojte bojati svaki dan jedno drugomu reći ili bilo kako priopćiti da se volite, pa ni u staroj dobi. Tako se brak održava, hrani. Brak može opstati ako ga se hrani uzajamnim trudom i molitvom, on nastaje Božjom voljom, zato ga je Isus Krist stavio pod sakrament rekavši: Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Međutim, čovjek se, i nositelji društvene vlasti, trznuo i taknuo u svetinju, narušava Božji plan unoseći samovolju. Zlo se umiješalo, ne podnosi da čovjek slijedi Kristov nauk i želi razrušiti povezanost Boga i čovjeka i bračno zajedništvo. Bog je zaštitio brak rekavši tko napusti svoga bračnog partnera i ode s drugom osobom čini preljub. Svatko bi mogao u jednomu danu naći sto razloga za rastavu i sto se puta ponovno oženiti. A što onda? A djeca? Rastavom nastaje teška rana za pojedinca, crkvenu u društvenu zajednicu. Zato treba svakodnevno i ustrajno bdjeti i tu ljubav zalijevati, njegovati, moliti, otkrivati ljepotu braka i u braku i obitelji, inače se urušava, gasi se. Mnogi su razlozi koji dovode do rastave. Bez obzira na to Crkva, svaka župa zajednica ili crkveni pokret, kao i društvo sa svojim cijelim sustavom, treba učiniti sve da se živi skladno i da se tim osobama pomogne uključiti se u crkveni i društveni život.

Kršćanski brak je slika života između Krista i Crkve. Poslanica Hebrejima poručuje da Bog po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Krist je trio i trpi za svoju Crkvu. On želi da se Crkva rađa i preporađa u svojim članovima. Crkva je obitelj, a obitelj bi trebala biti Crkva u malomu. Svatko ima potrebu obitelji, oca i majke, brata i sestre. Ali, ako ne bude vjernih i kršćanskih brakova pitanje je kakva je budućnost čovječanstva. Onda će je pisati oni kojima, kao i farizejima, smeta Božji naum o braku. Samo ljubav može izdržati cijeli život.

Stoga zamolimo Gospodina da pomogne svima onima koji trpe, osobito u braku i obitelji, da im udijeli svoju snagu da svoju obitelj potaknu na otvorenost Božjoj pomoći živeći u ljubavi. Amen.