Dvadeset i šesta kroz godinu - B
Tko nije protiv nas, za nas je (Mk 9,38-43. 45, 47-48
Mi smo mu branili jer ne ide s nama, reče arogantno šutljivi Ivan, za jednoga koji je u Isusovo ime izgonio zloduhe. Izraz u ime Isusovo znači poistovjetiti se s Isusom. Branili su mu, a zašto? Jer ne ide s njima, dakle, Ivan nije rekao jer ne ide s tobom, nego jer ne ide s nama. Očito je Ivan bio daleko od Isusova stava, koji reče: Ne branite mu! Isus širi obzorje, pa ponovo sabire učenike i tumači im bit života i njihova poslanja. Koliko li je muke Isus morao podnijeti dok je svoje učenike usmjerio ispravnim putom. Cjeloviti odgojni proces osobito razumiju roditelji i odgojitelji. Posebno je osjetljivo pitanje kršćanskog odgoja u vjeri.
Ivan se htio pohvaliti da štiti Isusov nauk. Ali, trgnuo se iz svoje šutljivosti u krivo vrijeme, na loš način i tako se razotkrio. Ivan i učenici smatrali su da samo oni mogu naučavati, da imaju monopol nad Božjom riječi i da samo oni mogu činiti ono što Isus naviješta. Ograničili su se samo na sebe i svoju skupinu: ti ne možeš to činiti jer nisi iz naše skupine. Nešto grdoga ima u čovjeku. Upravo tu grdost, gorčinu, ljubomoru, ograničenost Krist želi omekšati s nakanom da se njegova vijest lakše širi i dođe do svih te potiče učenike da se poistovjete s njim. Po tomu kako su se učenici postavili ne bi do nikoga doprla njegova riječ. Ograničenim pristupom priječili su navještaj, umjesto da ga šire. Jer smo pozvani naviještati i svjedočiti evanđelje.
I mi se često osjetimo kao Ivan. Gledamo na svoje misleći da su: ja i moje najbolje. Ograničimo se na sebe ili na neku skupinu. Opasnost je da štitimo osobne privilegije, pozicije, uvjerenja ne gledajući bit poruke: spasenje duša. Istina se ne smije ograničiti niti se evanđelje može naviještati čuvajući svoje ovlasti na štetu drugoga. Tako se mogu stvoriti strukture koje gaze čovjeka u ime pravde. U tu lovinu može upasti pojedinac, Crkva, društvo i država. Zato sv. Jakov reče: Raskošno ste u zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja, osudiste i ubiste pravednika. Dakle, zbog ljudske nepromišljenosti i manjka duhovne širine pati čovjek i Bog.
Sličan je događaj bio u Staro zavjetu. Jošua dojavi Mojsiju da neki naučavaju, a nisu iz njihova tabora. Mojsije mu odgovara: Zar si zavidan? To čime se zanose Jošua i Ivan, pa često i mi sami, nije izlječenje bolesti i oslobođenje od zlih duhova, nego njihova skupina, ustanova, osobni interes, njihova sigurnost, moć koju su gradili u svomu okružju. Osjetili su se ugroženima, pa druge krivo tužakaju. Ali, to nije Kristova misao. Kristovo srce je šire od njihova, bezgranično je njegovo milosrđe za slabe i grješne ljude. Zar se slično ne događa i u našemu okružju? Što b nam Isus rekao? Isus reče Ivanu: Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas za nas je.
Dobro koje se bilo gdje čini od Boga je. I onomu tko napravi u Božje ime najmanje dobro, ne će mu propasti plaća, veli Isus. To znači poistovjetiti se s Isusom. A mi? Isus nadilazi ljudske interese i u svakomu čovjeku pokušava otkriti makar čašu vode, kap dobrote. Stoga upozorava sve one koji sablažnjavaju ljude dobre volje tvrdeći da bi, onomu koji sablazni najmanje što vjeruju (dijete i odbačene u društvu), bilo bolje da s mlinskim kamen o vratu bude bačen u more, tj. da nestane. Strašne su te Kristove riječi. Krist prema dobru ima beskrajnu širinu, a zlo ne podnosi, njega želi do kraja uništiti.
Zasigurno nas ovo evanđelje lomi. To je znak da trebamo na sebi duhovno raditi. Na tomu putu rasta u vjeri uočavamo mnoge nepravde i htjeli bismo da je sve lijepo i da su svi dobri i sveti. I žao nam je ako nije tako, pa ponekada reagiramo kao Jošua i Ivan.
Možda nam je teško prihvatiti da su oba makar dijelom u nama, možda se ne možemo s tim nositi ni pomiriti. Poteškoća nije ako u sebi uočavamo njihove stavove. Nevolje nastaju ako se ne nastojimo približiti Kristovu duhu, ako ne pokušamo otkloniti sablazan, jer bolje je sakat u život, nego s obje ruke i noge sablažnjavati.
Oko nas je mnogo nepravde, mnogi ostaju bez posla, mnogi se razbole, poniženi su, iseljavaju, rastavljaju, vrše nasilje. Širi se pesimizam i podvale. Često ni pojedinci, ni ustanove, ni država nemaju osjećaja, znanja, volje pomoći drugomu, tj. uočavamo da je društvo preplavljeno duhom što ga je Ivan priopćio Isusu: Mi smo mu branili jer ne ide s nama. Stvaraju se tabori na štetu zajednice, jer ako nije u mojoj skupini treba ga otpisati. To je pogibeljno, jer je suprotno Kristovu nauku i sablažnjivo.
Unatoč svemu kršćani, premda slabi i grješni, ne smiju klonuti duhom obeshrabljujući ljude dobre volje, jer ako se svjetlo ugasi prevladat će tama. Zato smo pozvani drugom udijeliti čašu vode u Kristovo ime, jer to će nam se uračunati u plaću. Pozvan smo poistovjetiti se s Isusom, koji nam želi i zbog čaše vode udijeliti milosnu plaću. Stoga, poučeni Kristovim riječima i djelima zamolimo: Kriste, učini srce naše po srcu svomu, pomozi mi da bližnjemu svakodnevno udijelim makar kap tvoje ljubavi. Amen.
