Dvadeset i peta kroz godinu - B

Tko god jedno ovako dijete primi mene prima (Mk 9, 30-37)

Često u svakodnevici čujemo da se za mnoge, koji su društveno na bilo koji način uspješni, kaže: snašao se. Znači li to ako je netko nekoga prevario, ukrao, drugomu naštetio te nije izvršio svoje obveze prema drugomu, državi, da se snašao? Ako npr. dva čovjeka cijeli život rade isti ili sličan posao, jedan uspije mnogo, a drugi jedva sklapa kraj s krajem, tko se tu snašao? Po kojim je kriterijima dopušteno snalaziti se?

Oni koji se na neobičan način snalaze vele: postavimo zamku pravedniku, koji traže moć ili prva mjesta ili onima koji se žele istaknuti prozivajući druge, u današnjim se čitanjima ispriječio radikalni izazov, a to je istinska mudrost koju samo Bog nudi i koja može ostvariti sve čovjekove težnje. Knjiga mudrosti govori o prijetnjama bezbožnika protiv pravednika vjerna Bogu, a izvor traže u izrugivanju pravednika. Jesmo li kada to doživjeli?

Apostol Jakov, koji poučava svoju zajednicu, u poslanici sučeljuje istinsku i lažnu mudrost. Opisujući učinak umišljene i bahate mudrosti veli: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. Pita se: Odakle ratovi, borbe među vama? Odgovara da izviru iz ljudske pohote i pohlepe. 

Mudrost koja dolazi od Boga nije arogantna ni dominantna ni u obitelji ni u društvu. Ona daje novu ljestvicu vrjednota: sposobna je drugima služiti, razumjeti, pomoći, ohrabriti. Mudrost od Boga je čista, milostiva, poučljiva, puna dobrih plodova. Kakvi su naši plodovi? Znači li to da je svijet previše skliznuo u prevrtljivi i nezasitni sustav snalaženja i da društvu manjka mudrosti? Zašto je nema? Sveti Jakov veli: Nemate jer ne ištete, a kada ištete, rđavo ištete. Što i kako mi ištemo?

Je li moguće biti mudar bez mudrosti odozgor? Kako se to snalazi, odnosno živi bez mudrosti odozgor? Mudrost, koja nije odozgor, zaokupila je i srce apostola, Kristovih učenika. Kako? Dok su išli Isus ih upita: Što ste putem raspravljali? Oni umuknuše. Zašto? Jer su raspravljali kako se snaći bez Isusa, tj. tko će biti prvi, najveći. Tražili su prestiž. Ipak, osjetili su da su svojim raspravama nastupili suprotno od onoga što Isus govori o sebi kao Sinu Čovječjemu, tj. o onomu u kojemu je punina božanske datosti. Do čega je to dovelo: Isus se predaje u ljudske ruke, ubit će ga. Moljac koji ih iznutra nagriza jest nezdrava ambicija da budu važni, veliki, moćni bez duhovnoga pokrića. 

I nam postavlja to pitanje: kojim je mislima ispunjeno naše srce, želje, planovi, o čemu raspravljamo i po kojim pravilima? Ima li Isusa u našim raspravama?

Da, tko je, zaista, najveći, najbolji, najmudriji? Što nakon toga Isus čini? Sjede. Tim činom zauzima stav onoga koji naučava, potom dozove učenike… Zašto ih doziva ako su svi u kući? Premda su tjelesno na okupu doziva ih jer su im srce i um daleko od njega, njihov mentalitet je mentalitet trgovačkoga snalaženja, a s Isusom nema trgovine. Oni misle samo na vlast, a Isus na služenje. Zato ih izravno suočava s tim pitanjem: Ako tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj. To je Božja mudrost, a mi često želimo biti prvi, zapovijedati, upravljati, biti pitani. Ali, Isus im je prije toga navijestio sebe kao pravednika koji trpi zbog tuđe zloće. 

Potom, uze dijete, tj. osobu koja je zbog svoje dobi bila najmanje važna u društvu, stavi ga među njih, a Isus je u sredini, i zagrli ga, tj. poistovjećuje se s njim, rekavši: Tko god jedno ovako dijete primi mene prima… To je slika Isusa koji služi drugima. Šok i muk! Tim kontrastom Isus im želi prenijeti važnu poruku: ako želite biti veliki u Božjim očima trebate biti kao dijete, ponizni i otvoreni poticaju Oca koji me je poslao. Od njih traži da usvoje novi duh. Isus ne misli na dijete koje ne griješi, nego na činjenicu da dijete raste ako je ispunjeno ljubavlju. Sve mu je potrebno, a sve malo vrijedi ako nema ljubavi. Uzaludno ga je odgajati za prva mjesta bez ljubavi, jer će se samo snalaziti bez mudrosti. Dijete se raširenih ruku raduje ocu i majki, plače ako ih nema. Da, više nije pitanje: biti najveći, nego: gdje je ljubav, gdje je mudrost? Zato, sve treba učiniti da se radost ne uguši zbog manjka Božje mudrosti. Svijet se bez Boga samo snalazi i grca u ludosti. 

Međutim, vjernik odrasta u Božjoj mudrosti otvorenih ruku. Ići na svete sakramente ne znači snalaziti se bilo kako, već znači ići ususret Ocu s dječjom sigurnošću, jer nas čeka i prihvaća onaj koji nas voli. Da se ne bismo snalazeći izgubili odgovorimo na pitanje: O čemu ste raspravljalii gdje je dijete u nama? Mudrost je živjeti u Božjoj blizini. Amen.