Dvadeset i treća kroz godinu - B
Effata! - Otvori se! (Mk 7,31-37)
Prorok Izaija Izraelcima naviješta Božje milosrđe i veli da će sam Bog pohitati i spasiti ih te poručuje narodu: Sljepačke će tad oči progledati, uši se gluhih otvoriti, njemakov će jezik klicati! Zašto im to govori? Zato jer su Izraelci zbog nevjernosti i ogrezlosti u grijehu postali gluhi, slijepi i nijemi i u progonstvu.
To što je navijestio Izaija ostvario je Krist. Evanđelist reče da su mu donijeli gluhonijema čovjeka i zamolili ga da na nj stavi ruku. Tko ga je donio i zamolio? Isusovi suradnici, a ne učenici. To su oni koji su shvatili i prihvatili Isusovu poruku, međutim učenici još ne razumiju. Gluhonijemi je bio činjenično isključen iz društva. U tešku stanju. Za nj nije bilo lijeka, pa je bio društveno nekoristan. Kako se danas društvo odnosi prema bolesnicima? Njemak ne čuje što mu se kaže i ne može odgovoriti. Korijen njegove bolesti je što ne može čuti. Mucav je, jer je gluh. Što čini Isus?
Isus se našao u poganskomu kraju, unatoč otporu učenika djeluje među poganima jer je njegova poruka univerzalna. Nikoga ne optužuje, ne traži naplatu niti pohvale. Na njihovu molbu djeluje diskretno, uzima gluhonijemoga na samo, jer učenici ga ne razumiju, te ga izlječuje. Kako? Isus pogleda u nebo: taj čin govori da se čudo ozdravljenja događa u jedinstvu Isusa s nebeskim Ocem, u Duhu Svetomu. Zatim pljune, jer pljuvačka je bila slika Duha Svetoga. No, neki se danas izruguju s Duhom Svetim sagibajući glavu u zemlju misle da bez Boga mogu sve riješiti. A upravo tada postaju slijepi, gluhi i mucavi, kao Izraelci i ne razumiju kao učenici, kojima je potrebna pouka!
Potom Isus reče: Effata! – Otvori se! Taj se Isusov poziv odnosi, ne samo na uši, već na cijelu osobu da se otvori njegovoj poruci. Gluhonijemi je prvotno doživio unutarnje ozdravljenje. Učenici nisu razumjeli jer iznutra nisu bili oslobođeni. Odmah mu se otvoriše uši i razdriješi se spona jezika i poče govoriti razgovijetno. Isus prvotno dotiče uši gluhonijemomu, tj. bitno je da se čovjek cijeli bićem otvara slušanju riječi Božje i potom dotiče jezik, tj. taj čovjek može govoriti razgovijetno nakon što je čuo. Danas mnogi govore i svašta govore, a da uopće nisu osluhnuli Božju riječ. Stoga se ne treba čuditi zašto tolika inflacija mutnih i lažljivih riječi! A za svaku ćemo izgovorenu riječ odgovarati. Tko ne sluša Božju riječ postaje vjerski gluhonijem!
Isus opet traži diskreciju – veli da to nikomu ne kazuju. Gluhonijemi je ozdravio, vraćen je u život, može komunicirati, može čuti što mu se kaže i odgovoriti. To je ta novost!
Crkva uzima ovaj Kristov čin da bi objasnila učinak krštenja. Upravo na krštenju djeteta svećenik mu dotiče uši i usne kaže: Effata! Hoće reći da krštenje ozdravlja od duhovne gluhoće, osposobljuje osobu da čuje Božju riječ i da surađuje s Bogom. Ozdravljuje i od mucanja, tj. osposobljuje čovjeka da govori Bogu i o Bogu, da svjedoči svoju vjeru. Krštenjem smo ucijepljeni u Kristovo otajstveno tijelo – Crkvu. Za taj dar trebamo biti zahvalni, jer Bog nas tim činom izvodi iz progonstva i poziva nas da iziđemo iz prognanstva, sljepoće, gluhoće, nijemosti. To je Božji dar: oslobađa nas i daje nam vidjeti, čuti, govoriti i promatrati svijet Božjim očima.
Kada se malo dijete donosi na krštenje ono je gluho i nijemo, ne može razgovijetno govoriti i treba ga odgojiti. A je li roditelji čuju, govore i svjedoče vjeru ili su vjerski gluhonijemi? Danas o mnogim stvarima mnogo znamo, a kada se radi o vjeri kao da zanijemimo. Kako to? Ne znamo razgovijetno govoriti, jer ne znamo slušati Krista, gluhi smo u duhu i najlakše se odbacuje Božju riječ, zato je naš govor isprazan. Ne može se navijestiti evanđelje ako ne slušamo Isusa.
Gluhi smo jer slušamo na pola, želimo da drugi prestane govoriti da bismo mi uzeli riječ misleći da mi govorimo najpametnije. U tolikim obiteljima kao da se ne zna saslušati jedni druge, to je posljedica manjka duhovnosti. Otud nastaje šutnja i povučenost. Tko ne zna saslušati bližnjega često ne zna saslušati ni Boga, samo ja govorim. Koliko se djece i mladih izgubi i luta, jer ih nema tko saslušati. Krist danas ističe koliko je važno znati saslušati.
Postavlja se pitanje: tko je danas gluhi mucavac iz evanđelja? Trebali bismo ponešto naučiti iz biblijske, a i naše osobne i narodne povijesti. Ako je današnji čovjek, društvo i njegove vođe gluhi na Božju riječ, onda se nemojmo čuditi zašto toliko nepravde, nasilja, zla u ovomu svijetu. Zavaravaju se oni koji misle graditi svijet i život bez Boga.
Stoga ne dopustimo da naša djeca i mladež pokraj zdravih ušiju i očiju zaborave na Božju riječ. Od čega će živjeti: od slatkorječivih mudrijaša koji traže svoj interes? Nije to lako postići, ali bit će i teže ako se oglušimo na Boga. U ovim mutavim i gluhim vremenima neka u nama odzvanja riječ proroka Izaije: Budite jaki, ne bojte se.
Stoga zamolimo Krista da nas izliječi i oslobodi od naše unutarnje gluhonijemosti i da na nas ispruži svoju ruku. Da, Krist i nama veli, a pitanje je da li čujemo, Effata, tj. vjerniče otvori svoje srce Bogu, otvori se životu, otvori se hrabrosti i svjedoči u društvu koje se ne zna otvorit nadi i vjeri. Neka nam Gospodin udjeli srce koje zna slušati. Amen.
