Dvadeset i prva kroz godinu - B

Riječi koje sam vam govorio duh su i život su (Iv 6, 60-69)

Temeljno je životno pitanje vjerujemo li u Isusa. Vjerujemo li u sve ono što nam govori ili smo na distanci, vjerujemo li da je on Sin Božji, da je nazočan u Crkvi, u sakramentima, u nama? Zasigurno se susrećemo gotovo svakodnevno s nevjerom ili površnom vjerom, vjerom kojoj ljudi pristupaju samo iz emocionalnih razloga ili možda interesno, samo tradicionalno. To se lako primjećuje u odnosu prema svetim sakramentima. Koliko se svjetovnosti očituje u pristupu tim svetim činima, a vjera? Duhovnih učinaka nema upravo zbog nevjere. Kako se očistiti od tolike nevjere?

Evanđelist donosi razgovor između Isus i učenika, koji nam pokazuje njihovo posustalo duhovno stanje i Isusovo božanstvo. Učenici su pokazali nesnošljivost prema Isusovi riječima. Toliko im je zasmetao da ga nisu mogli slušati. Rekoše: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati? Je li nama Isusov govor tvrd i drzak, može li ga napredni čovjek slušati i slijediti ili bježi od Isusa?

Zašto im je to tvrd govor? Zato što nisu prihvatili ni shvatili tko je Isus. Prošlih smo nedjelja slušali u Ivanovim evanđeljima o Isusovim čudesima i govoru o Isusu kao živomu kruhu. Isusov govor bio je usmjeren na euharistiju, a ovdje kao da je doživio neuspjeh. Kako? Vjerski su ga poglavari izrugali govoreći da se udaljuje od tradicije očeva, koji su pomrli u pustinji, a sada mu ni učenici ne vjeruju, jer slijede očeve Izraela. Učenici Isusa doživljuju kao običnoga čovjeka i zato ih njegov govor iritira, neprihvatljivo im je da obični čovjek sebi daje božansku ulogu i moć. Pristupaju emocionalno navezano i površno, nezrelo i duhovno zahrđalo, nemaju vjere koja bi izbrusila hrđu iz srca. Isus im želi pomoći, a pravi razlog njihove otresitosti jest nevjera. Isus ih razotkriva: A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju. Ako mu ne vjeruju, znači li da nije uspio i zato evanđelist reče da je Isus znao tko će ga izdati. Iz nevjere proizlazi izdaja. Isus nikoga ne prisiljava da vjeruje, poštuje svačiju slobodu, ali svima nudi put istine i ljubavi. Da bismo razumjeli njegove riječi potrebno je razumjeti i upoznati njegovu osobnost, tj. da ga je poslao Otac nebeski. Isus poziva da slijede Oca, a oni idu za njim, jer misle da će biti kralj i da će im dati prva mjesta, dakle radi se o njihovoj grješnoj ambiciji.

Isus je čuo da učenici raspravljaju i da mrmljaju među sobom te pitanjem započinje razgovor s učenicima: Zar vas to sablažnjava? Potom im veli, a što ako vidite da uzlazim onamo gdje sam bio prije? Isus im u toj rečenici odašilje poruku da Mesija mora umrijeti i sići nad pakao, proći kroz ponor, kroz podzemlje, kroz tamu groba i uskrsnuti, a to im je neshvatljivo, to je za njih tvrdgovor. A, nama? Isus uočava da ih je zahvatio materijalizam, korupcija, puka dobit i da su im zbog toga srca sklerotična, puna truleži i da kipte, pa ih poučava da tijelo ne koristi ništa, a da su njegove riječi duh i život, Duh je onaj koji oživljuje, tj. ako tijelo ne postane kruhom za druge-euharistija, ničemu ne koristi. Sudjelovanjem na svetoj misi i drugim sakramentima prima se Božja ljubav i tada čovjek u sebi otkriva snagu koja mu daje život i vjeru. Jer, ne može se živjeti samo od slave i plodova ovoga svijeta. Eto zašto im je Isusov govor tvrd, jer ako ga misle slijediti moraju, kao Isus, biti dar za druge i odreći se sebe. 

Učenici gledaju Boga oči u oči i ne vjeruju mu te su na njegove riječi mnogi odstupili, odustali, pobjegli, jer im je draži duh svjetovnosti i raspadljiva kruha, a ne euharistija. Nakon toga Isus se obraća dvanaestorici učenika, ne trči za njima, spreman je ostati sam ako treba, i pita ih: Da možda i vi ne kanite otići?U Isusovu pitanju očituje se poziv: pođite za mnom, slijedite me, jer mene je poslao Otac nebeski. Ali, Isus učenike ne prisiljava, nego im daje da u slobodi odluče što će činiti. Mnogi su ga slijedili radi svojih interesa te nisu bili svjesni da slijediti Isusa znači umrijeti za njega. No, Petar uzima riječ i nadahnuto veli: Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! Petar se opredijelio za euharistiju, našao je smisao, put, istinu i život. No, ipak nije posve siguran, jer reče: I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji. Izraz Svetac Božji u evanđeljima često izlazi iz usta demona te se koristi u kontekstu vladavine nad drugim narodima i nametanja samovolje. Dakle, Petar još mora sazrijevati u vjeri, jer taj nejasni dio njegove svijesti zatajit će Isusa. Zar ne prepoznajemo Petra u sebi?

Zaista, Isus i nama postavlja isto pitanje i poziv: Da možda i vi ne kanite otići? Na žalost mnogi se i danas, među nama, u našim obiteljima i župnim zajednicama gube u ponudi svijeta i zla, guše se u egoizmu, grijehu i slavi svijeta, mrmljaju na Božju riječ te odlaze od Isusa, zanemaruju sakramente i odbacuju Crkvu. Je li u nama prevladavaju učenici koji mrmljaju na Isusa, učenici koji ga ne mogu slušati, koji nemaju vjere ili u sebi prepoznajemo Šimuna Petra?

Kanite li otići? Mnogi odlaze, a da ne znaju gdje. Zamislimo što sve čine društveni ideolozi i medijska propaganda da se mnogi udalje od Isusa, od braka i obitelji, od svoje domovine i države. Koliko se promoviraju napadi i osporavanje kršćanskih vrjednota u obliku donošenja zakona, nametanju ideologiziranoga školskog odgoja, u ponudi turizmu, u neplaćanju radnika? Što se sve ne čini po medijima da se ljudima ogadi naša država i da im se druge države prikažu kao raj na zemlji, samo da se iselimo i ove prostore prepustimo nekomu drugomu? Što se sve čini da se ljude udalje od vjere? A mi, kako se ponašamo, komu vjerujemo, hoćemo li otići ili u nama ima Petrove odlučnosti? Da bismo otišli trebali bismo znati gdje i kamo idemo, trebali bismo zaista naći nešto ili nekoga boljega. Otići radi odlaska nema smisla. Međutim, i taj govor i pitanja je još uvijek su na površini u odnosu na pitanje otići ili ostati s Isusom. Od Isusa nema boljega i sigurnijega puta upravo je to prepoznao Petar upitavši se: Kome da idemo?

Odgovor daje sam Isus: Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. Petar prihvaća i reče: Ti imaš riječi života vječnoga! Shvatio je da Isus daruje vječni život. Dvanaestorica učenika znaju i vjeruju da Isus daruje trajni mir i radost, pa ga slijede te su do mučeništva ostali s njim, jer Isus je Spasitelj svijeta. Isusa treba upoznati izbliza, treba biti s njim i slijediti ga. Ne može ga se upoznati mrmljajući na njegove riječi ili ako smo nesnošljivi, ravnodušni, puni sebičnosti i samodopadnosti. Isusa možemo upoznati i slijediti samo vjerom i ljubavlju. Petar nije isticao sebe i svoje zasluge, nego u Isusu prepoznaje Oca, Isus ga privlači svojim božanstvom.

Isuse Kriste, hvala ti, oprosti i smiluj nam se, učvrsti nas u vjeri i pomozi nam da te izbliza istinski i s ljubavlju slijedimo. Amen.