Dvadeseta kroz godinu - B

Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega (Iv 6, 51-58)

U svako doba, pa tako i danas, u svijetu ima sposobnih i pametnih ljudi. Međutim, ako nedostaje krjepost mudrosti i razboritosti, opasnost je da se čovjek izopači i da djeluje sebično, oholo i razarajuće i da zbog toga mnogi gladuju. U tomu i jest poteškoća, što mnogi ljudi misle da mogu život i svijet urediti samo prema svojim racionalnim dostignućima niječući svaku duhovnu stvarnost. Upravo na to upozorava čitanje iz Knjige Izrekâ. Na što? Govori o mudrosti, koja poziva nerazumnoga da jede od njezina kruha i pije njezina vina. Već u tomu nalazimo smisao euharistije. Mudrost upozorava umišljene da se ostave djetinjarija i da hode putom razboritosti. 

Poruku mudrosti i razboritosti shvatio je sv. Pavao, koji opominje Efežane da razmotre kako žive. Očito su Efežani upali u zamke svjetovnosti i živjeli razuzdano, daleko od Božje mudrosti, pa im veli da ne žive kao ludi, već kao mudri. A kako živi suvremeni čovjek, što bi mu sv. Pavao poručio? Rekao bi nam isto što i Efežanima. Što? Reče im da ne budu nerazumni pozivajući ih da shvate što je volja Božja. Jer smisao ljudskoga života na ovomu svijetu je otkrivati volju Božju. Ako čovjek ne shvati dubinu te poruke, onda upada u zamku svjetovnosti, opija se svojim sposobnostima, razbacuje se svojom pameću, pa se zanosi raznim zamamnostima i živi razuzdano. To je nijekanje Božje volje i zato im sv. Pavao veli da se pune Duhom Svetim, da slave i zahvaljuju Gospodinu u svomu srcu. No, čovjek je često u teškim dvojbama i dubiozama. Želio bi živjeti sretno i uspješno, a s druge strane gubi se, jer se udaljuje od Božje mudrosti. Očito se čovjek poigrava i poseže za otrovnom hranom.

Očito ćemo morati ozbiljno razmotriti kako živimo, kao ludi ili kao mudri, odnosno kojom se hranom hranimo? Slijedimo li naputke mudrosti ili sami određujemo smjer načina života? Isus u evanđelju naučava da je on kruh živi: Tko jede od ovog kruha živjet će uvijeke. Isus više puta ponavlja da je on kruh živi i da bez njega nema života. To je smisao kršćanskoga poslanja, tj. shvatiti da Bog od ljudi ne traži darove, nego se on sam daruje i žrtvuje kao hrana, kao kruh bez kojega čovjek vječno gladuje. Isus je vječno svježi kruh, kruh koji se ne suši, nije tvrd, odnosno kruh koji posjeduje takvu vrsnoću da mu ne može ni smrt naškoditi. To je kruh kojega ne može nestati, trajno se umnaža i daruje, jer je sama ljubav i mudrost.

Zar je suvremeni čovjek toliko slijep da to ne vidi? Isus nam dolazi u euharistiji i on ne može ne davati se čovjeku kao vječna hrana koja siti njegovo srce u dušu. No, euharistija je ujedno moja zahvala Isusu koji me hrani, koji mijenja moj život. Tko se hrani Isusovim tijelom, taj nije sam, taj se poistovjećuje s Isusom i drugomu se daruje, taj shvaća što je mudrost i razboritost te živi tražeći Božju volju. Čuli smo u evanđelju da Židovi nisu shvatili Isusove riječi. Štoviše, oni su ga s prezirom izrugali pa rekoše: Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo? Ne zovu ga imenom, Isus je za njih neki ovaj. Tko je za nas Isus: kruh živi ili neki ovaj? 

Židovski su poglavari očito izgubili mudrost te su sami stvarali sliku o Bogu, umjesto da su osluškivali što im sam Bog o sebi poručuje. Ali, da su osluškivali Božju mudrost, onda ne bi mogli iskorištavati narod u svoje interese. Eto, to je sebičnosti i oholost. Je li se suvremeni čovjek što promijenio? Vidjeli smo, Bog ne očekuje prinose ljudi, nego se on sam čovjeku daruje u svomu sinu Isusu Kristu. To je još uvijek i danas nepomnjiva činjenica mnogim ljudima i religijama. Isus im jasno tvrdi: Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Zaista, mudrost i razboritost je u vjeri otvoriti se Božjoj milosti i osluhnuti Kristove riječi. Isus nije rekao: možda ne će te imati života ili ne znam, vidjet ću. Ne, Isus je posve jasan i odvažan. Onomu tko se hrani njegovim tijelom i krvi jamči život vječni.

Hraniti se Isusom Kristom znači tražiti Očevu volju i svoj život promijeniti, uskladiti s njegovim životom. Isus tim riječima nije rekao da će nas osloboditi patnja, odnosno smrti u ovomu svijetu, nego od smrti vječne, tj. omogućuje nam vječni život u zajedništvu s Presvetim Trojstvom i svima svetima. Sada se postavlja pitanje u čemu je mudrost u ovomu svijetu: živjeti razvratno ovaj kratki život, već se ovdje gubiti i izgubiti vječni život ili živjeti ovdje i sada tražeći volju Božju, namučiti se, ali dobiti život vječni? Bog nam daje mudrost da se odlučimo te nas poziva da se hranimo njegovim tijelom i krvi, poziva nas da jedni drugima budemo njegov dar i blagoslov, jer život vječni živimo već sada ako postanemo kruh za život drugih. Dakle, vječni život nije neka daleka budućnost, on je već ovdje, tj. ni sada nam ne može ništa ni zlo ni smrt ako slijedimo Krista. Smisao čovjekova života jest prihvatiti Boga Oca, jer Bog želi postati jedno s čovjekom. Isusa je poslao živi Otac i on živi po Ocu, a tako će živjeti i onaj tko se hrani njegovom hranom. Pozvani smo hraniti se Kristovim tijelom i svjedočiti milosrdnoga dobrog Oca. Amen.