Petnaesta kroz godinu - B
... te ih poče slati dva po dva (Mk 6, 7-13)
Onomu tko vjeruje Bog mu daje moć činiti dobra djela u njegovo ime. Jer, kako onda tako i danas, traži proroke. Pozvao je Amosa uzevši ga od stada, koji je bio sezonski radnik i reče mu: Idi, prorokuj momu narodu. Na njega su se mnogi obrušili, ali Amos nije odustao, to je njegov životni program, naviještao je Boga a ne sebe, a narod nije poštovao Boga. Proroka je Amosa iskustvo Božje volje otrglo iz njegova ambijenta i pošao je naviještati Boga. A danas? Zar nam ne bi trebao Amos? Zar to ne bi trebao biti svaki kršćanin?
Amos je slika Kristovih učenika. Isus ih šalje dva po dva da svjedoče pomažući jedan drugomu. Oduševili su se za Krista i zato svjedoče, žele biti njegov glas, ruke, noge. To je znak ljubavi i kršćanskoga identiteta. Danas je opasnost povući se u svoj svijet i ostati u samoći da ne bismo podnosili druge. A navještaj?
Pitamo se kako biti prorok svijetu, mladomu čovjeku? Dogodi se da im ponudimo razne igre i zabave. Neki se roditelji misle kojom tehnikom pridobiti dijete, mladić djevojku ili djevojka mladića? Pritom se često zaboravlja da samo čista ljubav iskreno osvaja. Bez nje ostaje praznina.
No, što Isus čini? Kada šalje učenike reče im da ne nose ni kruha, ni torbe, ni novaca, ni dvije haljine (ha), nego samo štap evanđelja i sandale milosrđa. A od čega će živjeti i zašto Isus tako postupa? Isus pozna čovjeka, jer kada bi sve to nosili, onda bi se navezali na materijalni standard i to bi umanjilo moć propovijedanja duhovnih vrjednota. Isus ne niječe potrebu materijalnih stvari, ali hoće reći: ne gubite snage i vrijeme na suvišno da vas ne bi materijalno omamilo, kao što se dogodilo s Izraelom pa mu je poslao proroka Amosa.
Ne nosite ništa, reče im. Jer najvažnije je imati Isusa u srcu. Učenike šalje da svjedoče, da donesu Riječ Božju. Isus traži skromnost da budu slobodni. Jer prorok treba biti slobodan od brige za posjed i zemaljske ga stvari ne smiju opteretiti u navještaju. Prvotno treba misliti na duhovno i poticati ljude da se vrate Bogu. Materijalne brige ne smiju ugroziti tu prvu zadaću. Koliko mi provedemo vremena na materijalno, a koliko na duhovno: kuća, auto, pa svađa, a gdje je tu Bog?
No, čovjek duboke vjere drukčije gleda i prosuđuje svijet i povijest, jer ima drukčiji cilj za svoju obitelj, poziv, prostor i vrijeme. Ne mora činiti neka posebno velika djela, njegova se vjera često odražava u uskomu krugu obitelji i takav čovjek čvrste vjere djeluje na ljude oko sebe, mijenja ih, pomaže im da se obrate. I takvih svjedoka ima: Stepinac, Majka Terezija…
Isus ih šalje u kuću. Zašto? Pa šalje ih tamo gdje su osobe, to jer prostor gdje se rađa i umire i tu treba svjedočiti. Upozorava ih da ne napuštaju siromahe tražeći bolji smještaj. No, ako bi mještani odbili njihov navještaj, reče im da i prašinu s obuće otresu njima za svjedočanstvo. Zašto? Evanđelje je Božja ponuda i pretpostavlja slobodu. Isus nikoga ne želi prisilno uključiti u Crkvu. On misli ozbiljno i to svima treba dati do znanja. Hoće reći kada dođu na posljednji sud da se sjete da im je to bilo ponuđeno, jer ljudi će odgovarati pred Bogom za zloporabu svoje slobode.
Kad ih šalje najprije, vidjeli smo, želi da raščiste sa sobom. Zašto? Inače ne mogu biti za druge, misle samo na sebe i svoju karijeru, prorok kršćanin je za druge, a kod drugih će naići na dva velika problema: zlodusi i bolesni. Zato im daje vlast da, osim navještaja kraljevstva Božjega i poziva na obraćenje, da izgone zloduhe i liječe bolesnike mažući ih uljem, to je bolesničko pomazanje. Zaista, i danas ima mnogo zloduha koji nas napadaju, ali osobi čista srca i snažna duha ne mogu ništa, ali ih moramo izgoniti, a ne popustiti. S druge strane mnogo je bolesnih i bolest je nerješivo pitanje u svijetu, zato se moramo kao vjernici brinuti za bolesnike.
Bog i danas poziva, traži i šalje proroke. Možda i mi u sebi prepoznajemo proroka Amosa, možda dvojimo što nam je činiti u izboru između ponude svijeta i Krista, možda smo i mi kao Amos sezonski radnici, ali sezona ga nije spriječila da bude prorok, a nas? Što mi je na prvom mjestu: biti Kristov ili svoj prorok? I danas Isus veli: Idi, dva po dva, kao muž i žena, prorokuj momu narodu. Važno je u sebi otkriti Isusov pogled, pa ćemo lako svjedočiti. Da, bitno je u svomu srcu čuvati Božju ljubav, oduševiti se za Krista, imati iskustvo njegove ljubavi, rado se svakodnevno odazivati radeći čestito i pošteno, a sve drugo prepustimo u Božje ruke. Isus i nas poziva i šalje... Amen.
