Sveti Ivan Krstitelj

Nađoh čovjeka po svom srcu (Lk 1, 57-66.80)

Nađoh … čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje, piše u drugomu čitanju iz Djela apostolskih. Bog i danas traži čovjeka po svomu srcu, a hoće li ga u meni naći? Iz Davidova potomstva Bog je izveo Isusa, Spasitelja svijeta, čista srca, ispunio je sve želje nebeskoga Oca. Međutim, danas slavimo rođenje Ivana Krstitelja, čovjeka čista srca, koji je kao preteča neustrašivo naviještao i pripremao put Isusu Kristu. On je bio glas koji je svjedočio da dolazi jači od njega i da će nas krstiti Duhom Svetim.

Što je Bog htio učiniti Ivanovim rođenjem? Htio se približiti čovjeku i pripremiti put u narodu, u čovjekovu srcu, pripremiti put za dolazak svoga Sina Isusa Krista. Htio je čovjeku dati nadu da dobro uvijek pobjeđuje i da je život Božji dar i da ima smisao samo u Bogu. Kada je Elizabeta rodila bila je velika radost i htjeli su djetetu dati ime po ocu Zahariji. Ali, došlo je do promjene, Elizabeta mu je dala ime Ivan, što je Zaharija potvrdio. Ta promjena imena je dio Božjega nauma u toj pripremi, jer ime Ivan znači Bog je milosrdan i neka Ivan svojim imenom i životom proslavi Boga te ispuni sve njegove želje. Uistinu ruka Gospodnja bijaše na njemu. I na nama je ruka Božja i preko nas želi svijet učinit svetijim. Jesmo li zaista voljni i spremni ispuniti sve Očeve želje?

Uočavamo važnost pripreme. Kao što zemljoradnik priprema zemlju za usjev tako i Bog priprema čovjekovo srce da primi njegove darove: vjeru i istinu, ljubav i dobrotu. Je li se dademo pripremiti? Zaharija je ostao gluhonijem zbog nevjere. Je li se mi opiremo Božjemu zovu, je li naše društvo promiče Božju istinu? Jesmo li gluhonjemi na Božji zov? Je li u obiteljima poučavamo djecu kršćanskim vrjednotama koje smo primili od naših starijih ili smo se oglušili misleći da je unosno biti malo s Bogom malo bez Boga. No, Bog čini velika djela po onima koji su ponizni i Bogu vjerni. Tek u trenutku susreta s Bogom i djetetom Zaharija je progovorio, ali nije se žalio niti tražio nadoknadu za svoju gluhoću, nego je blagoslivljao Boga. Imamo li mi svoju Elizabetu i svoga Zahariju?

Eto zašto vjernik treba bdjeti i biti spreman izvršiti Božju volju u svomu životu. U životu ima mnogo nepoznanica, mnogo radosnih, ali i mučnih trenutaka. Pitanje je koliko se oslanjamo na Boga. Ivan se posve predao Bogu, zato je i bio duhovni gorostas, nije se oglušio, zapravo, bio je ponizan, na njemu je bila ruka Božja kojoj je bio vjeran i otvoren. Naviještao je Krista, nije sebe stavio u prvi plan, nego onoga koji je jači od njega, kojemu nije bio dostojan odriješiti remenje na obući. Ivan, da bi pripremio put Gospodinu, pripremao je sebe, svoju dušu, pročistio je svoj duh. Povukao se i boravio je u pustinji, ne da bi pobjegao od ljudi nego da bi učvrstio duh, proširio vidike i spoznao Božju volju. 

Gdje se mi povlačimo? Radije idemo u buku jer nismo spremni suočiti se sa sobom, uzimamo i više poslova samo da se ne zaustavimo pred svojom savjesti, sa svojom obitelji, bježimo jer ne znamo razgovarati s Bogom, a ne možemo pobjeći od svoje sjene. Važno je znati zastati, u tišini s Bogom i sa sobom, povući se negdje u pustinjuda bismo se ohrabrili, no, bilo bi pogibeljno život pretvoriti u ispraznost zaboravivši na Boga, svetu misu i molitvu, jer nema godišnjega odmora od Boga. 

Da bismo živjeli, u pustinji se treba hraniti. Čime se Ivan hranio? Duh je hranio riječju Božjom, a tijelo skakavcima i divljim medom. Čime se mi hranimo?

Na žalost, mnogi i danas hrane i dušu i tijelo skakavcima zloće pa lutaju kao da su podivljali, i tko zaboravi živjeti od Božje riječi gubi se u potrošačkom mentalitetu te širi duh bezboštva, zavodljivosti i pomodarstva što čovjeka čini bahatim i oholim.

Međutim, Ivan je bio velik jer je bio svjestan daje on samo glas a da je Krist Riječ. Bio je odvažan i neustrašiv, mnogi su ga rado slušali jer se zauzimao za siromašne i nemoćne, ugrožene i slabe ljude. Upozorio je vlast, Heroda i Herodijadu. To ga je koštalo glave. Farizeje je korio rekavši im da su leglo gujinje… Znao je razabrati dobro od zla, čitati znakove vremena. Sam ga je Isus pohvalio rekavši da nije veći rođen od žene od Ivana Krstitelja. Upućivao je na obraćenje, potrebu pročišćivanja, jer to je bitni dio pripreme na radost koja slijedi nakon patnje. Svi su se pitali: što će biti od ovoga djeteta? 

Upitajmo se i mi: što li će biti od nas i naših obitelji ako mu ne budemo vjerni; što će biti od našega naroda ako se prepusti vjerskoj i nacionalnoj ravnodušnosti i malodušju, ako se odreče vjere i napusti djedovinu; što li će biti od onih koji krivo naučavaju Boga i vjeru; od onih koji ne žele stvarati brak i obitelj prema Božjim načelima te onih koji ne žele primiti dijete kao dar Božji; što li će biti od onih koji zavode mladež te im nude duhovni otrov u školama, po medijima i ulici; što li će biti od onih kojima je životni stil kriminal, mešetarenje, materijalizam, droga, alkoholizam i kladionice; i od onih koji se zaklinju u lažnu demokraciju i bogate se na grbači većinske Božje sirotinje? Što će biti od onih koji donose podle i nenaravne zakone? Imamo li snage kao Ivan Krstitelj odbaciti zlu? 

Pitamo se što nam je činiti? Kako ispuniti svoje poslanje u svijetu, kako svjedočiti i biti glasnik istine i nade? Kako biti čovjek po Božjemu srcu? Uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja pali se vatra. Danas na blagdan sv. Ivana u svojim srcima upalimo oganj Božje ljubavi i s njom spalimo svako zlo, zavodnika i oca laži, nepravdu, licemjerje i varanje koje nas pogađa. Evanđelist Luka veli: Po svom su se Gorju razglašavali ti događaji! Jesmo li mi spremni razglašivati te događaje?

Nije dovoljno primiti sakramente, doći na procesiju i nakon krizme ili vjenčanja ići na trajno kršćansko ljetovanje. Pozvani smo u novim okolnostima tražiti nove putove i poput Ivana Krstitelja biti Božji glasnici, ljudi po Božjemu srcu, pozvani smo unatoč neshvaćenosti i napuštenosti vjerom se oslanjati na Boga kao Elizabeta i Zaharija. Pozvani smo pripremiti bližnje i čovječanstvo na susret s Kristom. Dužni smo naviještati Krista i razglašivati te događaje. 

Stoga, Kao Ivan Krstitelj, stavimo se ponizno na raspolaganje Isusu Kristu. I pitamo se kada? Ne tek sutra, nego već sada valja reći odlučno da Bogu. A gdje? Ivan se povukao u pustinju i pokazao da je bolje biti u pustinji s Bogom nego u raskoši bez Boga. Povucimo se i mi u našu pustinju i od nje učinimo oazu radosti i ljubavi. Povucimo se u svoje srce, svoje obitelji, školu i radna mjesta..., pa odatle u dubini duše i savjesti recimo: evo ovdje najprije želim biti svjedok kao Elizabeta i Zaharija, ovdje želim biti preteča, glasnik i čovjek Božjega srca kao Ivan Krstitelj, od tu se želim pripremati i započeti pokazati da je Bog sama Ljubav i milosrđe, od tu želim poučavati istinu o svomu narodu, odatle želim posvjedočiti svoju vjeru i blagoslivljati Boga; to je jamstvo da smo vjerni i da Bog može i po nama promijeniti smjer povijesti, jer je našao čovjeka po svomu srcu. Amen.