Deveta kroz godinu - B

Je li subotom dopušteno činiti dobro ... (Mk 2, 23-3,6)

Osim lijepih i radosnih trenutaka u svačijemu se životu ponekada pojave stresna i mučna razdoblja. Jedan od udarnih razloga tomu jesu napeti međuljudski odnosi, koji su zbog manjka duhovnosti pa i znanja, opterećeni nerazumijevanjem i nepoštovanjem te katkada urode sukobom. Do manjih ili većih sukoba neminovno mora doći, jer ljudi su različiti, imaju suprotne stavove i mišljenja koji se sučeljavaju. To može biti među prijateljima, bračnim partnerima, na poslu i drugdje. Sukobi nisu upitni, ali je relevantno kako ih rješavamo. Ako su ljudi razumni znat će svaku situaciju izgladiti, ali ako su tvrdokorni, umišljeni i bahati, takva unutarnja zajapurena stanja često dovode i do mržnje i vanjskoga nasilja.

U evanđelju se uočava snažan sukob između novoga i staroga, između Isusa i njegovih sugovornika. Isus potiče svoje sugovornike kakav bi odnos trebao biti između Boga i čovjeka. Isus ne odbacuje one koji su pogriješili, nego se njima približuje i želi izliječiti njihove rane i primiti ih u svoj božanski zagrljaj. No, došlo je do sukoba i to zbog zapovijedi o suboti. Čuki smo u Knjizi Ponovljenog zakona subota je bila sedmi dan, počinak posvećen Gospodinu. No, farizeji su se okomili na Isusa jer su njegovi ogladnjeli učenici subotom trgali klasje i jer je on u subotu izliječio bolesna čovjeka. Nisu shvatili smisao Božje volje. Farizeji su se strogo držali propisa zakona, a Isus ih poučava da život nadilazi zakone, jer glad i bolest ne poznaju dane i sate. To znači da gladni i bolesni imaju prednost pred propisima o neradu subotom.

Isus farizejima odgovara na način da ih upućuje na Pismo, spominje im Davida koji je, kada je ogladnio, ušao u Dom Božji i pojeo prinesene kruhove, koje nije smio jesti nitko osim svećenika. Podučava ih da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. No, to nije prolazilo kroz tvrde farizejske glave i okorjelo srce. To se očituje na primjeru iz sinagoge u koju je ušao čovjek usahle ruke i trebalo mu je pomoći, a Isus ih upita je li dopušteno subotom činiti dobro ili nije. Što su farizeji odgovorili? Šutjeli su. Da, šutjeli su. Kada treba šutjeti nitko ih ne može zaustaviti od njihova brbljanja, a kada treba govoriti šute kao zaliveni. Šutnja govori o njihovoj nepokornosti, o njihovoj ustrajnosti u krivim stavovima, što znači da nisu spremni pokajati se i obratiti se.

Isus nije doveo u pitanje smisao poštovanja subote, štoviše on potvrđuje nužnost poštovanja Božjih zapovijedi. No Isus govori da je čovjek na prvomu mjesto te pokazuje dvije teške situacije (glad i bolest) u kojima treba žurno i odvažno djelovati bez obzira koji je dan. Temeljno je pitanje što Bog hoće? Tada su nastali sukobi, jer se čovjek želi staviti iznad Boga. A danas, kako je danas?

Nedjelja je dan Gospodnji, koji treba poštovati, ali ako treba pomoći gladnima i bolesnima onda oni imaju prednost, jer Bog je u njima gladan i bolestan. To je pitanje vjere, koju, kako reče sveti Pavao, nosimo u glinenim posudama. Treba biti trajno budan da se posuda ne razbije. Međutim, postmodernizam i liberalizam razbili su glinenu posudu i odbacili vjeru, izokrenuo se smisao nedjelje i rada, izokrenuo se odnosu prema čovjeku te se ne govori o Gospodnjem danu nego o prazniku. To govori čovjek koji je iznutra prazan i tražeći način kako popuniti unutarnju prazninu ukida smisao nedjelje. Zar Božji dan može biti prazan, a Bog nam se nudi u svetoj misi, molitvi, u svojoj Riječi, obiteljskomu zajedništvu, gladnima i bolesnima te u duhovno osmišljenim odmoru. 

Umjesto da se čovjek ponizi pred Bogom, da se upita što je Božja volja, da ga slavi i blagoslivlje na poseban način u svetu nedjelju, čovjek nedjelju svodi na ispraznost, na tržišnu zaradu. Profite stavlja ispred nedjelje, čovjeka i Boga. Sve se čini da se naruši čovjekov duhovni ritam i da ga se udalji od svetosti nedjelje i života. Zato se nedjeljom natječu tko će više druge izrabljivati i raditi ne vodeći brigu o Božjim zapovijedima, čovjeku i obiteljima. Sve se izokreće i upravo tada nastaje sukob. Sukob između onih koji poštuju svetost Dana Gospodnjega i onih kojima je nedjelja prigoda profita, dan pukog odmora bez duhovnih sadržaja, sukob obitelji, radnika i poslodavca, profitera, sukob politike, ekonomije i Crkve, sukob isitne i laži, dobra i zla, sukob čovjeka i Boga. U Isusovo su se doba farizeji okomili zašto učenici trgaju klasje i zašto Isus liječi subotom, a suvremeni farizeji potiču rad radi profita i degradiranja svetosti nedjelje, tako niječu Božje zapovijedi i ugnjetavaju čovjeka kojega Isus liječi. To je znak ljudske oholosti i potrebe za obraćenjem.

Eto nam izazova! Je li nedjeljom dopušteno činiti dobro? Zaista, nedjelja vapi da se svima, osobito onima koji je niječu, navijesti riječ Božja i donose unutarnji mir srca i otkrije Božja volja. Gospodine, ispruži ruku, ozdravi nas i daj nam mudrosti da znamo u sebi gajiti mir i radost, daj nam čisto srce da znamo osmisliti sukobe, tebe slijediti i slaviti svaki dan! Amen.