Duhovi - B

Primite Duha Svetoga (Iv 20, 19-23)

Slaveći svetkovinu Duhova prigoda je da se upitamo koji duhovi na nas utječu? Znamo li otkriti ljepotu Božjega Duha? Koji duhovi oko nas pušu, znamo li ih razlikovati i kako? U odgovoru na ta pitanja pomaže nam iskustvo prve Crkve, o kojemu čitamo u Djelima apostolskim. 

Nakon Kristove smrti učenici su u strahu od Židova zatvorili vrata, povukli su se. Zašto? Na njih su djelovale različite sile i duhovi, obuzeo ih je strah. Reče evanđelist da je bila večer. Bila je večer oko njih i tama u njima. Ostali su bez Učitelja bojeći se ljudi koji su ga razapeli. Bijeg, razočaranje i izdaja prijetili su izvana a i iznutra. U njihovim srcima nije bilo svjetla, radosti ni mira, štoviše, bili su tužni, uznemireni i nesigurni, strahovali su za svoju slobodu i svoj život, za svoje obitelji i svoju budućnost. Zašto? Jer je u njima tinjao stari čovjek, tj. čovjek izranjen grijehom, manjkala im je snaga Duha Branitelja u borbi sa Zlim. 

Tamo gdje nema Isusa i njegova Duha tamo vlada beznađe, umnožava se Zloduh i grijeh, tama i gubitak svjetla, tamo je svjetovni bezbožni duh. Zato Isus, čuli smo na kraju evanđelja, što čini?, učenicima daje moć opraštati grijehe, jer gdje vlada grijeh ostaje duhovna pustoš i 'kultura smrti', tamo nema života, vladaju zakoni nenaravnih konvencija. Sljedbenici zloduha žele da vlada strah i grijeh, jer tako se lakše upravlja svijetom, zato siju laž. No, kajanje i opraštanje znak su početka novoga života i novoga čovjeka, prožeta Duhom Božjim. 

Međutim, učenici, premda su znali da je Isus pobijedio smrt, ipak je u njihovim srcima bio strah. Nisu se mogli odvažiti i nastupiti u javnosti, ostali su iza zatvorenih vrata, a njihovi neprijatelji, progonitelji Boga i čovjeka razmahali su se po ulicama, rekli bismo i po društvenim mrežama i drugim medijima, u želji da zavedu sve druge kao da su oni pobjednici. Ispalo je da je moć neprijatelja bliža Božjoj zaštiti i to je odredilo njihovo ponašanje.

Zar nije tako i danas, zagovornici zloga u različitim oblicima veoma su bučni, ispada da onaj tko živi svjetovnim duhom da je uspješniji, ali bukom i prevarom ne može se umiriti savjest. Takve namjere čine čovjeka ovisnim o zlo i to ga kompromitira. I kršćanima prijeti opasnost zatvoriti vrata, vrata srca i uma, povući se pa da njihova vjera ostane skrivena u sakristiji i postane puki običaj ili samo turistička ponuda. Živjeti duh zatvorenih vrata? Ako kršćanin ne daje blagoslov, ako ne širi Istinu i ne svjedoči Isusa Krista, onda će ga podvaliti i provaliti zlodusi…

No, Isus zna slabosti učenika i dolazi među njih. Stao je, ali ne po strani, nego u sredinu. Zaista, Isus zna i našu slabost, unatoč tomu želi i danas stati, ne po strani, nego u sredinu našega bića, našega života, u sredinu srca i uma. Učenicima daje najpotrebnije, a što? Mir, blagoslov, dar svoje ljubavi, snagu svoga Božanstva. Dao im je Duha Svetoga i osposobljuje ih za otvaranje svijetu i ljudima. Dajući im Duha daje im život. O tomu svjedoče Djela apostolska tvrdeći da su apostoli na Pedesetnicu bili zajedno, svi se napuniše Duha Svetoga i počeše zboriti.

Nakon što je došao među učenike Isus im pokazuje svoje ruke i rebra i uvjerava ih da je živ. Učenici su napokon, nakon razočaranja smrću ispunjeni zadovoljstvom i reče evanđelist: obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Učinak Duhova je radost srca.

No, tko je Isusu zadao te rane? Oni koji su slijedili Zloga duha. Da, zao duh i danas djeluje i traži pukotine u čovjekovu srcu. Zar ne vidimo koliko je ubojstava, krađe, nasilja, droge, korupcije i mita, manipulacije lažnim vijestima, prevare, pornografije i laži, sve nas to zabrinjava. Zar te rane ne vidimo u društvu, u životu mladeži i obitelji, u zavodljivomu nauku zamamnoga tržišta bez duhovnih vrjednota: što prije do bogatstva i sreće bez žrtve, do slobode bez odgovornosti, do života bez križa? 

Mnogi traže odgovore, pa se zapleću različiti stručnjaci nudeći gospodarstvena i psihološka rješenja, dobro je da ih traže, ali rješenje stoji u tomu da čovjeku treba obraćenje, a obraćenja nema bez otvaranja Duhu Svetomu. Da se učenici nisu otvorili Kristovu Duhu do danas bi ostali iza zatvorenih vrata, a što bi bilo s Božjom riječi. Da Crkva i vjernici ne slijede Božju volju svijet bi se odavno ugušio u sebičnosti.

Susret s uskrslim Isusom nije bio trenutak međusobne hvale i dodijele nagrada, nego trenutak poslanja. Učenici su spoznali pobjedu Učitelja, ali tu spoznaju ne smiju zadržati za sebe, nego je trebaju prenijeti svim ljudima po cijelomu svijetu. Ustrašeni učenici, primivši mir i Duha, postali su Kristovi svjedoci, jer su otvorivši vrata svoga srca postali novi ljudi. Djelo učenika, da bi bilo uspješno, mora biti ispunjeno mirom i sigurnošću, ali ne samo iza zatvorenih vrata, tj. na mjestu mirnoga susreta s Isusom, nego i na mjestima izazova i patnje, žalosti i radosti, beznađa i nade. Isus reče učenicima: kao što mene šalje Otac, i ja šaljem vas. 

Da, Isus šalje i danas svoje učenike, nas. Zašto? Jer zna da mira nema tamo gdje nema Njega, on želi da se njegova riječ i Istina šire svijetom. Kako? Po vjernicima, koji su hram Duha Svetoga. On želi da njegov mir širimo trajno, riječima i djelima. Samo u jedinstvu s Isusom vjernici mogu ispuniti svoju zadaću. Bez njega ostaju u noći, zatvoreni iza vrata, u strahu, u grijehu, neotporni na zle duhove. Zloga duha može se pobijediti samo dobrim i Svetim Duhom. Stoga se kršćanin ne smije povući ni kao promatrač samo mahati rukama i prilagoditi se svijetu.

Možda nas ovo zbunjuje. Možda nam se čini da nemamo snage ni Duha? Možda smo još stari ljudi, ljudi grijeha, ljudi noći a ne svjetla, ljudi tradicije a ne djela, kao i učenici: iza vrata. Bog nas nije ostavio, jer nas ljubi. Stoga, danas kada odškrinimo kućna vrata recimo: Dođi Stvorče Duše Svet, pohodi duše moje obitelji, dušmana od nas otjeraj, postojani mir nam daj, izlij darove Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i pobožnosti i Duh straha Božjega. Učvrsti nas u vjeri i pomozi da budemo promicatelji ljepote, tvoga a ne svjetovnoga Duha, da budemo vjerni tvojoj Crkvi i svomu narodu. Amen.