Šesta vazmena - B

Ostanite u mojoj ljubavi (Iv 15, 9-17)

Često mnogo vremena uložimo da bismo se na ovaj ili onaj način dopali drugima. Ali, onomu tko ide Kristovim putom neznatno je kako će ga ljudi prosuđivati, jer je uspravno i čvrsto zagazio na pravi put. Svim bićem slijedi Kristov poziv sebedarja. Svi smo pozvani na taj hod i nitko nije isključen. U traženju sebe na tomu putu uočavamo da treba samo malo da bismo bili sretni i radosni, ali upravo nam ponekada nedostaje to malo, a to malo zove se ljubav. Ako se to malo ne ispuni, čovjek se guši u svojoj podvojenosti. Kako do doći do te malo ljubavi?

Krist nam u današnjemu evanđelju objavljuje što je ljubav. U njemu je ljubav koja potječe od Boga Oca. Kristova ljubav ništa ne očekuje za sebe, ona je slobodna, širokogrudna, nepatvorena. Ona daje duhovnu sigurnost te oslobađa od podvojenosti, podmuklosti, manipulacija i straha onoga koji ljubi i tko je ljubljen. Bog i danas traži one koji će pronositi njegovu ljubav. Dakle, Bog ne pita tko je koliko bogat, na kojemu je položaju i kako izgleda, nego samo pita tko je spreman ljubiti kao što On ljubi: Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.

Kristovu je ljubav, čuli smo u prvomu čitanju, prepoznao rimski časnik Kornelije. Bojao se Boga i činio pravdu te je na njega i njegove ukućane sišao Duh Sveti, a Petar ga je krstio i krizmao. Kornelije je poštovao Petra te mu je pao do nogu i poklonio se, a Petar obuzet Kristovom Riječi, pridigne ga i reče mu: Ustani! I ja sam čovjek. Zaista, samo smo ljudi i samo se Bogu treba klanjati. Židovi su se čudili što se Duh izlio i na pogane, jer su mislili da može sići samo na njih, prevladavao je duh napuhanosti i oholosti. Ali Bog ide svakomu tko mu se otvori i preko njega čini silna djela ljubavi, jer Bog nije pristran.U ovo se uskrsno vrijeme podjeljuju sakramenti prve pričesti, krizme ženidbe, pa se moramo upitati jesu li naša djeca i mladež, njihovi roditelji i kumovi otvoreni Duhu kao rimski časnik Kornelije?

Sveti Ivan u svojoj poslanici poručuje da ljubimo jedni druge, jer Bog je ljubav. On je prvi ljubio nas te nam je poslao svoga Sina. Kada čovjek doživi strune unutarnje Kristove ljepote, vidi da je njegova snaga u unutarnjoj ljepoti duha, vrjednotama, krjepostima a ne u vanjštini, koja ionako brzo prolazi. Ta ljubav je sasvim drukčija od one o kojoj pišu novine i prikazuju filmovi. 

Božanska ljubav ne uništava već oplemenjuje i usavršuje ljudsku ljubav. Daje joj sjaj čistoće, povjerenja i pečat sebedarja. Ta je ljubav strpljiva, poštuje druge, osluškuje, razgovara, ujedinjuje. Ako tu ljubav živimo, druge doživljujemo kroz Božju sliku, ali ako zanemarimo bližnjega, ako ne vidimo njegove potrebe i nevolje, onda to nije Božja ljubav, nego podvojenost, dvoličnost, neiskrenost, bezobzirnost, sebičnost. Ona se može pretvoriti u mržnju i biti brutalna, razarajuća poput onoga što se dogodilo na Križnomu putu i što se događa danas kada se traži samo korist i kada se niječe i prekriva istina, a širi laž. A Isus reče: Ljubite jedni druge!

Savjest se ne može oprati ideologijom i nasiljem, nego Božjom ljubavlju, kajanjem i opraštanjem. Ako se to ne dogodi i ako kao Kornelije ne padnemo na koljena pred Kristom, ne će biti mira, ni osobnoga ni društvenoga, jer ostajemo visoko u svojoj oholosti. A nitko ne može reći da Boga ljubi dok svoga bližnjega progoni, maltretira fizički ili psihički, tvrdokorno i neobuzdano. No, Krist reče: Više vas ne zovem slugana, nego prijateljima. Ako slijedimo njegove zapovijedi, njegovi smo prijatelji. Upitajmo se: jesmo li zaista njegovi prijatelji i znamo li stvarati prijateljsko ozračje ili smo sluge i robovi zla?

U evanđelju Isus daje primjer božanske ljubavi: Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. Krist je sebe na križu predao iz ljubavi za druge, za nas. Po toj se ljubavi mjeri i naša ljubav. Nije dovoljno ostati na pukoj želji biti Kristov, jer pozvan smo biti spremni žrtvovati se za druge, slabije a ne ih s visoka prezirati i ponižavati. Jer nismo mi izabrali Isusa, nego je on prvi izabrao nas i utkao nas u svoj život. Stoga je važno ostati u Kristovoj ljubavi. Ako ostanemo u njegovoj ljubavi, ne ćemo strahovati pred ljudskim obzirom, nego ćemo ponosno i ponizno ustrajati u vjeri. Upravo je to ono malo ljubavi, koja nedostaje da bismo bili sretni, a postoji djelić svemira koji možemo poboljšati, a to smo mi sami. Ako to shvatimo i ako ono malo Kristove ljubavi živimo bit ćemo radosni i Bog će nas blagosloviti. Amen.