Peta vazmena - B

Ja sam trs, vi loze (Iv 15, 1-8)

Evanđelje nas potiče na temeljno pitanje: Kakva je naša povezanost s Isusom Kristom? Jesmo li bolji od onih koji ne vjeruju? Zašto? Zato što smo kao vjernici pozvani donositi plod bez kolebanja zauzimajući se za Kristovo milosrđe, pravdu i istinu. Isus govori koji uvjet treba ispuniti da bismo donosili evanđeoski urod: Ostanite u meni i ja u vama. Život i rad učenika posve je zavisan o Isusu, bez toga temeljnoga suodnosa ljudski život vene. Zato je bit poziva i poslanja: Ostati u Kristu!

Isus donosi primjer trsa i vinograda. Otac je vinogradar, a Isus je trs. Svi oni koji su po krštenju postali kršćani, oni su kao loze-grane na trsu. Isus govori o životnoj povezanosti trsa i loze. Trs i lozu povezuje unutarnji sok, koji dolazi iz trsa, iz korijena. Taj sok je Božja ljubav, milost. Ako nema toga soka, onda se loza suši i ne donosi plod, ako nema toga soka ljudski život, unatoč svim dostignućima, postaje beznadan. Da, Isus je trs, a kršćani loza. Da bi kršćani mogli dati plod pozvani su biti duboko usađeni u Krista, hraniti se njegovim sokom, tj. Krvlju i Tijelom. Kojim se sokom mi hranimo?

Potom kaže da lozu, koja ne donosi plod siječe, a onu koja donosi plod čisti da još više donosi ploda. Krštenici koji ne donose roda, tj. ako se ne ponašaju prema svojoj vjeri postaju poput sasušene loze. Budući da nije dovoljno samo zvati se vjernikom, sv. Ivan nas opominje: Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Da, kakva su nam djela, jesmo li u Kristu? Odgovornost je velika, jer Bog se oslanja na svoje loze/učenike u ovomu svijetu i po njima širi svoj sok, svoju ljubav.

To je pitanje slike suda i čišćenja. Bog je, da bi odgojio Izraelce u Staromu zavjetu korio, da kori i nas današnje kršćane ako smo pasivni i neučinkoviti, ako smo površni i dvolični, kori nas da nas odgoji i potakne na djela u vjeri. Potiče nas da se očistimo od kršćanske ravnodušnosti da ne bismo upali u oganj vječni. Isus reče učenicima: Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Znamo li se mi riječju Božjom čistiti od zavodljivosti svijeta ili smo neodlučni?

Kao što loza ne može donijeti ploda sama od sebe tako ni vjernik ne može donijeti ploda ako nije u Kristu, koji reče: Bez mene ne možete učiniti ništa. U tomu vidu evanđelje sedam puta spominje riječ: ostati. Isus sedam puta zaredom govori učenicima: ako ostanete u meni! Dakle, pozvani smo ostati u Kristu da bismo donijeli plod, inače ostajemo duhovno neplodni, sterilni. Svijet ostaje bez loze!

Kada Isus govori o lozi koja donosi ili ne donosi roda, onda se radi o Sudu, o posljednjemu sudu. Ovdje riječ sudima plemenitu ulogu, a to znači da je bitno očistiti se te izabrati pravi smjer. Na grčkomu jeziku riječ suddolazi od riječi krisis, tj. suditi, prosuditi. Prema tomu, tko ispravno prosudi i slijedi Kristov put taj je očišćen, a onaj tko loše prosudi upada u krisis – krizu. Na žalost mnogu upadaju u krizu jer loše prosuđuju kako treba živjeti. 

Zaista, ako roditelji loše prosude što je potrebno njihovoj djeci, onda su u krizi, ako mladež loše prosude kako ispravno živjeti onda upada u krizu, depresiju – jer ako se sada u mladenačkoj dobi kockaju s kršćanskim vrjednotama, krjepostima i vrlinama, ne treba se čuditi ako se preostali dio života duhovno počinje sušiti, ako društvene ili odgojne strukture loše prosude kako odgajati i voditi narod, onda iz duhovne krize upadamo u sve druge krize. Ako se odreknemo vjere i Boga, onda je to isto kao da odsiječemo lozu od trsa i plačemo što nema roda, a Krist reče: Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Isus ne prijeti nego odgaja, usmjeruje. Kako dalje?

To je pitanje sebi postavio i sv. Pavao o kojemu govori prvo čitanje. Bio je progonitelj vjere, ali shvatio je što od njega traži Krist. Mnogi su se protivili jer su znali tko je bio, ali unatoč tomu dao se na posao, počeo je odvažno naviještati Krista i svjedočiti. Potom Djela apostolska vele da je Crkva rasla po Judeji, Galileji i Samariji, kako?: izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te je rasla u utjehom Svetoga Duha. 

Mi, suvremeni vjernici, pozvani smo učiti od prve Crkve, tj. da bismo donosili plod, izgrađivali Crkvu, društvo, župu, obitelj i sebe i da bismo napredovali duhovno pozvani smo u sebi gajiti strah Božji, tj. osjećaj za Boga, ostati s Kristom i hraniti se njegovim sokom, biti njegove loze, tješiti se njegovim Duhom. Neka tako bude. Amen.