Četvrta vazmena - B

Ja sam pastir dobri (Iv 10, 11-18)

Ako bi nam netko, koga upitamo: tko si?, odgovorio da ne zna kako se zove, tko su mu roditelji, koje je nacije, vjere, rekli bismo da je izgubljen, da luta, itd. Da se mi ne bismo gubili i lutali ovim svijetom pobrinuo se sv. Ivan apostol u čijoj poslanici danas čitamo: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. On otkriva naš identitet, tj. tko smo, pa veli da smo djeca Božja. Nismo lutalice, znamo odakle smo, čiji smo i kamo idemo, jer imamo nebeskoga Oca. U suvremeno doba relativizma i sveopće pomutnje središnja misao je kako očuvati svoj identitet?

Otac i majka žele da su im djeca iskrena i poslušna. Jesmo li mi, kao vjernici, iskreni i poslušni prema nebeskomu Ocu? Budući da nismo uvijek dosljedni, onda naš identitet djece Božje slabi, a da bismo učvrstili svoj izvorni identitet pozvani smo iz temelja svoju pozornost usmjeriti onomu koji nas poznaje. Prije nego kažemo tko je taj koji nas poznaje uočimo tko nas ne poznaje. Sv. Ivan reče:  A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. A taj kojega svijet ne poznaje, poznaje nas. Tko je taj?

Prema današnjemu evanđelju to je Dobri pastir - Isus. Isus da bi objasnio ljudima tko je On, uzima sliku iz svagdanjega života i veli: Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce i one mene poznaju. Vjerujem da je mnogima dobro poznato kakav odnos vlada između pastira i ovaca. Pastir se brine za svoj ovce i svaku pozna. S druge strane dovoljno je da ovce čuju pastirov glas i odmah znaju kamo trebaju ići a da ni glavu ne podignu sa zemlje. Ne moraju mu ni lice gledati, dovoljno je samo mu čuti glas da bi ga prepoznale i slijedile.

Zar se isto ne događa između kršćana i Krista: ne moramo vidjeti Isusa u lice, On sjedi s desne nebeskog Oca, a ipak možemo s lakoćom prepoznati njegov identitet i njegovu blizinu po slušanju njegova glasa. Njegov glas je evanđelje, njegova Riječ. Ono ulazi u našu dušu i svijest, odzvanja poznato i obiteljski, posve je uvjerljivo, životno i sigurnije od svih drugih glasova izgovorenih od onih u koje moramo uprijeti pogled. Dogodi se da oni u koje moramo uprijeti pogled da nas osvoje i svojim zamamnim ponudama zavode te se ponašaju kao najamnici.

Isus veli da je on dobri pastir, tj. on polaže svoj život za ovce, poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Međutim, što čini najamnik? Njega ne zanimaju ovce, ne zanima ga jesu li gladne ili žedne i jesu li na sigurnomu, zanima ga samo njegova korist, što se vidi u činjenici da bježi kada dođu vukovi. No, dobri pastir ne bježi, on se žrtvuje, polaže svoj život.

Zar tako nije i u svagdanjemu životu? Suvremene najamnike gledamo licem u lice i često im se divimo: bogatstvo, ugodnost, slava, provod, sna-lažljivost, sebičnost (tv, internet). Najamnici traže naš glas dok im treba i tada da poznaju, a kada ga dobiju brzo ga zaborave i bratime se sa svojom vučijom družinom. Zar nam nisu poznate te ideologije vučjega zavijanja? No, nekada su među nama i u nama toliko moćni da dijete kaže roditeljima što ti znaš, ti si zastario, mnogi ne poštuju starije, mnogima nikakav autoritet ne znači ništa, gubi se svetost svega i poniznost, glas Crkve mnogima je dosadan i treba ga ušutkati da ne dira savjest. Čiji glas ja slijedim?

Najamnici se znaju izvrsno medijski predstaviti i podmuklo uhljebiti, ne zanima ih ničiji identitet, štoviše, žele ga uništiti, ne zanima ih ljudsko dostojanstvo, kršćanstvo, ne zanima ih tko je bez posla, kako preživjeti, ne zanima ih ni domovina, osoba, brak, obitelj, vrjednote, a zanima ih vođa vučije ćudi. Kada vide nasilne vukove bježe i ostavljaju stado. Da, mnogi nam se najamnici nameću kao uzori: bilo osobno, obiteljski, društveno-politički, vrijednosno, a bježe kada upadnemo u poteškoće i patnje, kada je mučno, osobito kada se pojavi vuku obliku unutarnjih napada, misli, stavova, riječi, sumnji koji nas žele razoriti. Najamnik bježi, a dobri pastir, Isus ostaje i pod cijenu križa, želi nam sačuvati identitet, jer djeca se Božja zovemo, i jesmo.

Pozvani smo prepoznati Kristov glas, pozvani smo razlikovati Pastira od najamnika, janje od vuka. Pozvani smo prepoznati Kristov poziv i put, od lažnih zavodnika. To ćemo moći samo ako ostanemo vjerni Dobromu pastiru i ako slušamo  njegov glas. Danas je nedjelja dobroga pastira, pozvani smo moliti poglavito za duhovna zvanja, za dobre i svete duhovne pastire, a pastir je svatko tko drugomu pomaže, odgaja i vodi u skladu s voljom dobroga pastira Isusa. Pastiri su kako svećenici tako i roditelji, učitelji, svi ljudi dobre volje koji izgrađuju ljudski identitet u skladu s evanđeljem. Stoga, danas na dan Dobroga pastira, molimo za sve one koji jesu i žele biti pastiri: za nova duhovna zvanja, svećenike, roditelje, za prvopričesnike, krizmanike i mladence, da prepoznaju Kristov glas i da očuvaju kršćanski identitet u svijetu punomu najamnika i vukova. Amen.