Treća vazmena - B
Prepoznaše ga u lomljenju kruha (Lk 24, 35-48)
Stvarnost koju ne možemo u ovomu svijetu nikakvim sredstvima obujmiti jest činjenica uskrsnuća o kojoj govore čitanja treće vazmene nedjelje. To nije slučajno, jer Crkva želi naglasiti da je svake nedjelje proslava Uskrsa, proslava Krista koji je pobijedio zlo i smrt. Nakon uskrsnuća Krist se ukazao dvojici učenika u Emausu. Ne samo što nisu mogli prešutjeti tu činjenicu, nego su učenici iskustvo s Uskrslim htjeli podijeliti s drugim učenicima, pa su te večeri trčeći otišli u dvoranu Posljednje večere i apostolima pripovijedali da su prepoznali Isusa u lomljenju kruha. Je li mi prepoznajemo Isusa? Prepoznaje ga i poznaje onaj, reče apostol Ivan, tko čuva njegove zapovijedi.
Dok su o tomu razgovarali Isus je stao među njih, a oni su ostali zbunjeni i prestrašeni misleći da je utvara. Dakle, među svoje dođe, a njegovi ga ne prepoznaše, štoviše, bili su preplašeni, sumnjali su i ne prihvaćaju ga. Nisu spoznali istinu. Isus, koji je kao začetnik života ubijen, pokušao im je objasniti da je to on te ih ohrabriti i učvrstiti u vjeri.
Zar nismo i mi zajedno s učenicima te uskrsne večeri bili zbunjeni i prestrašeni, zar i mi nismo zbunjeni kada se Isus u našemu životu očituje u raznim osobama i događajima? Zar nismo zbunjeni u ovo doba kada se donose bezbožni i nenaravni zakoni, kada naši sabornici i razne društvene strukture promiču ideologiju roda? I mi toliko puta mislimo da je evanđelje neka vrsta utvare, tj. da se radi o nejasnim riječima, daleko od života, lijepe ali nemoguće živjeti; također se bojimo jer mislimo da su previše zahtjevne, traže žrtvu, odricanje, zahtijevaju život bez ovozemaljske sreće i ugode. Umanjujemo ih u njihovoj istinitosti da nas ne bi previše uznemiravale. U bijegu takvoga oblika nije rješenje, već se treba suočiti s istinom. I današnji svijet očito sumnja u Kristovu nazočnost i ljubav, nedostaje čvrste vjere.
Međutim, Isus se vraća, vraća se svake nedjelje i nakon pozdrava mira kaže i nama: Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam. Opipajte me i vidite jer duh nema kostiju ni mesa, kao što vidite da ja imam. Dok im je to govorio, pokazao im je ruke i noge probodene čavlima; nije ih ispitivao ništa o uskrsnuću niti je što govorio o vjeri, nego im pokazuje stvarnost svoga uskrsnulog tijela, ali još izranjena. Možda je te večeri to bila posljednja rana na njegovoj duši, koju su mu zadali njegovi učenici svojim neprihvaćanjem i nevjerom.
No, evanđelist pokazuje put susreta s njegovim ranama. Isus, da bi pobijedio sumnje svojih učenika, reče im: Pogledajte ruke moje i noge. Ta ja sam. Dotaknite ih i vidite. To je mogao reći za svaki drugi dio svoga tijela, ali zašto spominje te dijelove koji su još izranjeni od čavala? Zašto Isus govori da baš ruke i noge trebaju gledati i dotaknuti? Rane na tijelu govore da je uskrsli Krist isti od Velikoga petka te ožiljci ranâ upućuju na patnju i bol, na zlo koje virusno djeluje u ovomu svijetu. Uskrsnuće se dogodilo, ali treba danas nastaviti. Počelo je s Kristom, ali toliki su dijelovi njegova otajstvenoga tijela koji na sebi imaju otvorene rane: to su siromašni, bolesni, zatočeni, zakonske rane; to su rane koje bole…
Te rane trebaju ući osobno među nas, jer s njima ulazi Krist i preko njih nam nastavlja govoriti: Dotaknite me i vidite, ta ja sam. Ja sam u poniženima, prezrenima, slabima, prognanima, izdanima, bombardiranima… I među nas i naše društvo Isus želi stati kao među apostole, zašto?, da nam se otvori pamet i da nas učvrsti u vjeri. Jer siromašni i slabi nisu utvare od kojih treba strahovati i bježati, oni su Kristovo ranjeno tijelo koje traži i očekuje biti dotaknuto da bi uskrsnulo. Jer ćemo se vjerom u uskrsnuće prepoznati u nebu.
Opipajte me i vidite. To je molitva, često i vapaj, koje danas milijuni razočaranih upravljaju svijetu zdravih i bogatih, vjernicima i ljudima dobre volje: pogledajte nas i opipajte, obiđite nas, pomognite nam, zaliječite naše rane. Da, dotaknite nas i vidite. To je znak uskrsnuća, približiti se bližnjemu, onomu koji trpi, a ne ih zaobići. Pobjeda naše nevjere počinje u susretu s izranjenim Kristovim tijelom. Dao Bog da snagom njegova Svetoga Duha budemo sposobni preobražavati sebe i svijet. Amen.
