Druga vazmena - B
Mir vama (Iv 20, 19-31)
Učenici su se u strahu od Židova povukli i zatvorili vrata. Zatvorili su vrata budućnosti, radosti, istini, životu. Strah je ukočio njihovu nadu, slomio srce i vjeru. No, ono što otvara budućnost i vraća u život jesu vjera i mirni susreti. Isus to zna i zato želi susresti učenike, koji se bez njega gube. Isus uskrsnuvši iz kamenoga groba ulazi tamo gdje su učenici pokopani od straha, u grob okamenjene ljudske savjesti i srca.
Oni su ga napustili kada mu je bilo najteže. Zar i danas neki ne napuštaju svoja kršćanska uvjerenja iz straha, iz kompromisa? Kako se pouzdati u te ljude? Premda je Isus mogao mirne duše reći: ništa vam ne vjerujem, potražit ću druge učenike, ipak Isus dolazi među njih. To je skupina gdje su osjećaji neugodni, vrata i prozori zatvoreni, manjka zraka, prevladava zagušenost tuge i osjećaj nelagode. Zatvorena zajednica, usmjerena na samu sebe i ne otvara se, jednostavno obolijeva i gubi smisao svoga postojanja.
Zar slične prizore ne vidimo u suvremeno doba: ako se osoba usmjeruje samo na sebe postaje izdvojena od drugih, pa upada u patologiju sebičnosti te cijeli društveni i crkveni sustav postaje depersonaliziran. Ako se crkvene strukture, zajednice, pokreti, vijeća usmjere samo na sebe, gube pastoralni evangelizacijsko-misionarski smisao. Ako se društveni sustavi: politika, gospodarstvo, mediji, školstvo, sudstvo, zdravstvo i drugi usmjeruju samo na sebe, ako postoje samo radi samih sebe, svoje zarade i uspjeha, zar to nije društvena patologija? Tim stilom gradi se zid iza kojega nije moguće izići. Ali, unatoč svemu, Isus i nas želi susresti!
Evanđelist izvještava da je Isus unatoč zatvorenim vratima došao i stao u sredinu. Kao što roditelji znaju da dijete nije dovoljno roditi, nego ga treba strpljivo odgajati, tako Isus zna da učenike treba u vjeri voditi. Zato staje u sredinu, ulazi u čovjekovo srce te, kao dobri učitelj, i nas poučava kako upravljati svojim slabostima. Što čini? Naviješta i daje im svoj mir. Prvo iskustvo s uskrslim Isusom jest zatvoreno mjesto gdje se nalazim, tj. moji strahovi i on mi naviješta mir. Tu ga susrećem i on mijenja moj život.
Onomu tko osjeća strah daruje mir: Ne bojte se ja sam s vama. Onomu tko ne vjeruje daruje nešto drugo: Pogledaj, prinesi i stavi prst. Onomu tko se zatvara daruje Duha, koji širi obzorje.
Svojim činima Isus preplašenim učenicima vraća radost i nadu, i tako započinje njihov novi životni hod. To ih je ohrabrilo pa su rekli Tomi da su vidjeli Gospodina. No, Toma, koji je bio naizgled slobodniji i hrabriji od njih, jer je ipak izišao među svijet, kada se vratio i čuo te riječi, reče: Ne priznajem vaše riječi, dok svojim očima ne vidim i ne stavim ruke, ne vjerujem, hoću dokaz. Ako je živ što ste se zatvorili, što ne idete vani. Da je živ mi bismo se promijenili. Rekli bismo da je u Tomi vrištao znanstveni prosvjetitelj.
Nakon osmoga dana Isus ponovo dolazi i reče: Mir vama. Nesigurnim i uplašenim osobama što je važnije od mira. Isus im ništa ne obećava niti čestita, nego daruje mir: Mir s vama, ovdje i od sada počinje, ja vam ga darujem. Tko je s Isusom Kristom taj baštini mir i radost. Radost i mir dar su milosrdnoga Boga. Potom se obraća Tomi, koji je bio zarobljen iza unutarnjih vrata lažne slobode, i veli: Stavi prst. Tom gestom Isus Tomu poučava istinskoj unutarnjoj slobodi, hrabrosti. Prekorio ga je, ali ljubazno, prijateljski, ohrabrujuće: Ne budi nevjeran nego vjeran. Isus mu je pomogao da iziđe iz svoje samodostatnosti, iz svoga unutarnjega ropstva, iz svoje sebičnosti i patologije. Pitamo se kako naprijed? To je način i put. Zato je apostol Ivan u svojoj poslanici zapisao: I ovo je pobjeda što pobjeđuje svijet: vjera naša. Radost i mir mogu cvjetati samo u slobodi, izlaženju iza zatvorenih vrata srca i uma, u darivanju samoga sebe, to su uvjeti bez kojih nema uskrsnuća i tek tada Toma reče: Gospodin moj i Bog moj.
Uskrsnuće nije zacijelilo rane od čavala. Te su rane slava Božja, vrhunac ljubavi, ljepota života. Na njegovu tijelu ljubav je ispisala priču slovima rana, jedine koje ne će razočarati. Isus sa sobom nosi proslavljene rane da nas podsjećaju na njegovo milosrđe. Učenici su zatvorili vrata u strahu, ali Bog otvara svoje srce pa su otvorene rane znak ljubavi i Božjega milosrđa prema čovjeku, životu. Njegove su rane otvorena vrata kroz koja nam Bog dolazi i kroz koja mi ulazimo njemu. Kao i Toma, i mi smo danas pozvani vidjeti i dotaknuti njegove rane da bismo ušli u zajedništvo s njim. Stoga svoje rane, nevjeru i strahove, stavimo u njegove svete rane. I to nije kraj, već početak hoda s Isusom. Kako?
Nakon što im je dao mir i Duha, Isus šalje učenike i reče: Kao što mene posla Otac tako i ja šaljem vas. Isus svakoga od nas šalje jer po nama želi svijetu pokazati svoje svete rane i svoje Božansko milosrđe. Stoga, ti Gospodine ojačaj našu vjeru da, u ova konfuzna vremena, budemo iskreni svjedoci tvoga milosrđa da se ne bismo začahurili iza zatvorenih vrata već postali svjedoci tvoje ljubavi. Amen.
