Vazmeno bdjenje - Uskrs
Isus Nazarećanin raspeti uskrsnu (Mk 16, 1-8)
Veliki petak dobiva svoj smisao u Vazmenoj noći. Večerašnja čitanja, riječ Božja, govore o povijesti spasenja, kako je Bog stvarao svijet i kako se u Isusu Kristu brine za nj dovijeka. Knjiga Postanka govori da je Bog stvorio nebesa i zemlju. Zemlja je bila pusta i prazna, tama se prostirala i reče Bog: Neka bude svjetlost! Gdje je svjetlost tamo je život, tama bježi i pretvara se u dan. U biblijskoj poruci svjetlost je svojstvena Bogu: On je svjetlost, istina, život. U uskrsnoj noći Bog u Isusu Kristu ponovo progovara i veli: Neka bude svjetlost! Kristovo uskrsnuće je iskaz svjetlosti. Uskrsli Krist je svjetlo svijeta i on ulazi u tamu povijesti. Samo ta svjetlost je prava svjetlost, jer nadilazi fenomen materijalne svjetlosti. On je čista svjetlost.
U vazmenoj noći Crkva predstavlja otajstvo Kristove svjetlosti u znaku uskrsne svijeće kojoj pjevamo svečani hvalospjev i s koje ćemo upaliti svoje svijeće i podsjeća nas na svijeću krštenja, kada nam je Krist rekao: Neka bude svjetlost! Ta je svijeća utisnuta u dubinu našega srca i po krštenju, kako reče sv. Pavao, hodimo u novosti života, ona nam pokazuje smjer života. Ako ikada, onda nam danas treba taj smjer, jer živimo u doba dezorijentacije! U kojemu smjeru trebamo ići? Koje su to vrijednote prema kojima se trebamo ravnati?
Možda pred tim pitanjima, kao i pred otajstvom Uskrsnuća, ostajemo nijemi i zbunjeni te i nas kao i one žene spopada strah i trepet. Odgovor možemo potražiti samo u vjeri koju su pokazali apostoli i žene uputivši se na Kristov grob pomazati Isusa. Njihov smjer je Krist! Na hodočašću na Kristov grob događa se drama Boga i čovjeka, koja se zbiva i danas u našemu životu i životu čovječanstva. Pitanje je: Je li naš smjer grob ili Krist?
Marija Magdalena i Marija Jakovljeva pitaju se tko će im otkotrljati kamen s vrata grobnih? Da, to je pravo pitanje. Na grobnim vratima Isusa Krista nalazi se kamen. Zar se i danas ne događa ista stvar onima koji idu grobu bez Krista: s jedne strane su oni koji i danas žele staviti kamen na Kristovu istinu, ušutkati vjernike i Crkvu, postoje oni koji se trude sakriti istinu o mnogim grobovima. Ne samo to, nego žele ušutkati istinu o životu, osobi, braku. Ovih se dana u Hrvatskoj donose zakoni koji žele na život staviti grobni kamen. Hoćemo li šutjeti kao grobna ploča ili ćemo stati u obranu života za koji je Krist umro i uskrsnuo?
Isto tako i našemu srcu i duši stoji kamen poteškoća i nevolja i pitamo se tko će nam otkotrljati kamen s naše duše, tko će nam očistiti savjesti i srca od grijeha, zapravo tko će nam vratiti nadu u život, učvrstiti vjeru i dati slamku ljubavi?
Evanđelist reče da su žene pogledale u grob i da je kamen bio otkotrljan. Upravo i nama to treba, trebamo s vjerom pogledati u istinu o Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću da bi nam se otkotrljao nesnošljivi kamen nevjere i prikovanosti uz zemaljsko kamenje, koje skamenjuje čovjekov život i unosi tamu, treba ući u grob, u svakodnevicu, tj. suočiti se sa stvarnošću grobne, zemaljske praznine i šutnje i uprti pogled k nebu, Kristu i onda će nam se otvoriti vrata srca i duha.
Da, mi sami i Crkva u ovomu svijetu idemo između straha i trepeta, idemo kao što su išli Izraelci kroz Crveno more između vatre i vode. Gledano ljudski trebali su potonuti. Gledano ljudski i Crkva bi trebala potonuti i nestati između straha i trepeta. Ali, za razliku od onih koji siju strah i trepet te idu samo do groba, Crkva i njezini vjernici s vjerom prilaze Kristovu grobu i svakomu tko promatra otajstvo ove svete noći u srcu mu se događa ono što su i uplašene žene doživjele, što?: ugledale su mladića u bijeloj haljini koji im poručuje: Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! On se ne traži preko Googla, nego vjerom.
Onaj tko s vjerom pristupa tajni Kristova uskrsnuća osjeća se mlad i poletan, kao da je obučen u bijele haljine. Onaj tko je prožet vjerom taj traži ljubav uskrsloga Krista, tko traži Krista taj nadilazi strah i trepet, osmišljava bolest i patnju, jer Krist je pobijedio zlo i grijeh, pobijedio je tamu i noć srca i duše, obasjao je svijet nebeskim svjetlom i ispuno nadom i mirom te večeras i nama kaže: Ne bojte se ako Krista tražite!
Ugledaše mladića zaogrnuta bijelom haljinom – da, Krist želi da naš život bude odjeven bijelim haljinama, haljinama uskrsnula Krista, da budemo oni koji će drugima donijeti poruku nade, posvjedočiti: Ne plašite se. Krist je uskrsnuo! Mladić, obučen u bijelo, reče ženama: Idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. To i nama poručuje evanđelje: Krist ide pred vama i samo ga vjerom i ljubavlju možete slijediti. Poručuje nam da vjernik nikada ne može i ne smije biti bezbrižan za sudbinu svijeta i čovjeka, ne smije biti pasivan u navještaju evanđelja, u tomu vidu vjernik je pred trajnom krizom i rebalansom života u ovomu svijetu.
Stoga vjernik ne smije dopustiti da, pod pritiskom straha i trepeta, u njegovu životu i životu društva Krist i evanđelje idu u stečaj. Onaj tko ne vjeruje u Kristovo uskrsnuće, taj je u trajnoj krizi i taj se skamenjuje i ne vidi dalje od grobne ploče, no, vjernik je samo u prolazu na ovomu svijetu i ne gradi sebi vječno groblje, nego hodočasti Kristovu grobu da bi dobio snagu.
I nama glas mladića obučen u bijelo iz groba govori: Idite, recite Petru i učenicima, navješćujte evanđelje, svjedočite životom. A gdje? Idite u svoju Galileju, Krist je pred vama. Tamo ćete ga naći. Gdje je naša Galileja? Naša Galileja je tamo gdje živimo i radimo, ali vjera ne podnosi površnost i Krist ne želi da samo životarimo, nego da budemo svjetlo – uskrsno svjetlo. Stoga, da naš život, obitelji i naša domovina, ne bi bili pusti i prazni, molimo Gospodina da se svijeća koju je nekoć u nama upalio ne ugasi nikada, da se ne ugasi žar vjere i da u Uskrslomu Kristu tražimo smjer i temelj života. Amen!
