Cvjetnica - B

Nedjelja muke Gospodnje (Mk 14,1 – 15,47)

Danas je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, koja je sama po sebi duboka životna propovijed, jer nam u spomen doziva svečani Kristov ulazak u svoj grad Jeruzalem. No, to nije samo neki povijesni spomen, koji se svečano tradicionalno obilježava, to je dan kojim ulazimo u godišnju proslavu vazmenoga otajstva: muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Izraelci su se pripremali za Pashu. Isus se iz Galileje uputio u Jeruzalem, jer je u njemu htio umrijeti u uskrsnuti. Trebalo mu je nekoliko dana hoda. Međutim, kada se približio Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, zaustavo se na Maslinskoj gori, odakle je vidio hram i grad, odjednom je promijenio način putovanja: nije htio taj posljednji dio puta prijeći na noge i pješke ući u Jeruzalem, nego je ušao na magarcu.

Isus tim činom pokazuje s kojega naslova ulazi u Jeruzalem. Naime, u Staromu zavjetu prorok je Zaharija navijestio: Raduj se kćeri Sionska, Jeruzalemska jer ti dolazi kralj, pravedan, ponizan, ulazi na magarcu (9,9). To je Isus znao i to se na njemu ispunja. Isus ne ulazi kao obični hodočasnik, nego kao obećani Kralj. Ne dolazi kao osvajač ili vlastodržac, niti s naoružanom vojskom, nego mirno i ponizno. Nema nikakva sjaja ni vanjske moći, nije bahat ni nasilan. Nije ušao na konju, moćno, kao zemaljski kraljevi, nego na magaretu, ponizno i skromno. Sa sobom nije nosio ništa osim svoje osobnosti, svoj autoritet i svoju riječ. Ne želi nikoga osvojiti nasiljem, nego riječju, ne želi prisiljavati, nego želi sve s ljubavlju privući sebi i Ocu.

Narod u njemu vidi Blagoslovljenoga koji dolazi u ime Gospodnje, mahali su palmama i prostirali svoje haljine. Mnogi su se radovali, a mnogi su se razočarali, jer nije uspostavio Davidovo kraljevstvo, nego Božje, kraljevstvo Oca nebeskoga. Nije oholo smjerao na moć, ucjene i prijetnje, nego ponizno na volju Očevu i obraćenje. Naviješta Očevo milosrđe i sve želi u vjeri privući k Njemu. Ulazi u Jeruzalem kao obećani Kralj.

U znak toga ulaska vjernici u svečanoj procesiji s maslinovim granama ulaze u svoju župnu crkvu pjevajući: Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

Kao što je Isus ušao u Jeruzalem, isto tako želi ući i u naš grad, u naše mjesto, u naš narod. Je li naš grad ili selo spreman, je li spreman narod i njegovi predvodnici, je li se priprema? Isus želi ući u naše srce, želi nas susresti, radosne i vjerne. Jesmo li spremni? Pred nama je Sveti tjedan. Stoga ne dopustimo da našu unutarnju sabranost i kršćanski spomen išta ometa. Bit će pokušaja: izvana i iznutra. Upravo slavimo onoga tko je pobijedio sve te kušnje i napasti. Zato u Isus imamo čvrsto uporište, vjeru i nadu.

I mi smo na putu prema Jeruzalemu, ali vječnomu. Na tomu ćemo putu, u svomu srcu i oko sebe susresti možda svjetinu koja viče, Pilata koji pere ruke, Šimuna Cirenca koji će nam pomoći nositi križ, Veroniku s rupcem, Petra koji je briznuo u plač ili satnika koji vidi pravednika, ali ne daj Bože da susretnemo Judu, ne dopusti Gospodine da nas zahvati Judin duh izdaje. No, najbitnije je da susretnemo Krista te da kao i on napravimo zaokret, promijenimo način putovanja, da to bude kršćanski, pobožan i svet hod u vječni Jeruzalem. Pozvani smo zaokrenuti se od zla i u poniznosti slijediti Isusa.

Ovih dana, u dodatnom obliku, naše društvo proživljava svoju cvjetnicu-muku, jer mnoge vođe, ustanove, razne skupine i mediji čine zaokret od Isusa, od čovjeka, od naroda, zaokret od vrjednota, istine i države podržavajući neprirodne i neljudske ideologije. Zaokret od Isusa je hod u prazno, u pogibelj, u zlo, u grijeh. To je politička 'cvjetnica', 'cvjetnica' koja se postupno pretvara u duhovnu i životnu kalvariju. Radi se o nevjeri, izdaji, podmuklim podvalama. Jer pomno iščitavajući Istambulsku konvenciju uočava se da podlo i začahureno, zlorabeći dostojanstvo žene, kroz odgojne ustanove, promičući ideologiju roda, vrši nasilje nad ljudskom osobom. Nedosljedni i pozicijama zaneseni ljudi prostiru grančice i mašu svojim gospodarima misleći da narod ne zna čitati. Pročitani ste osjećajem vjere i zdravim razumom. Ovoga puta, prijatelji naši na nas podigoše ruku (Ps 41,10), tj. izdaše nas i oni koje smo birali. Neki u ime lažne demokracije prodaju maglu demonkracije u obliku rodne ideologije, čiji je konači cilj uništiti osobu, brak, obitelj, narod i Crkvu. Oni koji slijede Isusa i slave njegova otajstva ne će odustati od svoga poslanja. Unatoč svemu vjernici će ustrajati na križnomu putu slijedeći Isusa i promičući kršćanska sredstva: molitvu, post i dobra djela za svoj narod, Crkvu i cijeli svijet.

Neustrašivo i s ljubavlju učinimo sve da Krist, koji je jednom ušao u naš život, da, unatoč svim slabostima i zlima, u nama ostane i da mi, šireći Kristovo jedinstvo i zajedništvo, budemo hram njegove ljubavi za druge, da budemo Cvjetnica, duboka životna propovijed na hodu u vječni Jeruzalem. Amen.