Treća korizmena - B

Razvalite ovaj hram... (Iv 2, 13-25)

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. I nama se približava Pasha, pa se poput apostola okupljamo oko Krista. Možda smo i mi kao i oni ponekada više usmjereni na svoje poteškoće, nego na evanđelje. Stoga, jesmo li pripremili duhovni korizmeni bič…? Zašto?

Prvo čitanje govori o deset Božjih zapovijedi, koje su urezane u čovjekovo srce i jednako vrijede za sve ljude, a koje suvremeno društvo izokreće kao što je Isus isprevrtao stolove ispred hrama. Zapovijedi izražavaju potrebu ljubavi, ne polovične, već iskrene i cjelovite. Bog čovjeku s ljubavlju daje život i ne želi da se nikomu drugomu ne klanja rekavši: Ja sam Gospodin Bog tvoj, Bog ljubomorni.

To ne znači da je on kao što se događa ljudima, posesivni, nepovjerljivi Bog, nego suprotno, on daje svoju ljubav narodu da ne luta, da se ne gubi tražeći i klanjajući se idolima. I zato je ljubomoran. Kao što bračni parovi, koji se vole, ne žele da međusobno zalutaju ili da im se djeca izgube tako ni Bog ne želi da narod ode pogrješnim smjerom.

U evanđelju je, u prizoru izgona prodavača iz Hrama, Isus planuo od ljubomore, jer on gaji istinsku ljubav prema Očevu Hramu. Sada su razumljive prorokove riječi: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Isusa je izjedala duhovna predanost Ocu, a ne trgovanje u Hramu. Što čovjeka izjeda: ljubomora ili ljubav? Isus je isprevrtao stolove i rastjerao prodavače, jer nije mogao podnijeti da se onečišćuje kuća Očeva... Iako se radilo o malim prodavačima, Isus je bio odriješit, jer znao je da će ga i za malo novaca prodati.

Veli evanđelist da im Isus nije povjerovao jer je dobro znao što je u čovjeku. Bog je bio ljubomoran jer je narod prigrlio idole, a evo i u Isusovo doba ljudi obeščašćuje Božji Hram trgovinom. Što je to što Isusa ljuti, a s druge strane kakav je suvremeni čovjek, koga on časti i kome se klanja? Je li mu odnos prema Bogu i vjera trgovačka? Je li se išta popravilo? Bitno je surađivati s Bogom, jer on zna što je u svakomu od nas.

Bez sumnje, današnje nas evanđelje upozorava da naše crkve budu istinska mjesta molitve i susreta s Bogom, da s njim ne trgujemo već da ga častimo. Traži da mi sami i naše župne zajednice ne budemo nositelji egoizma, idolopoklonstva, gatanja, nego da nastojimo oko revnosti za Hram Božji, za volju i ljubav Božju, tj. da se odrečemo svakodnevnih malih bogova, koji nas udaljuju od njega. To mogu biti i najobičnije stvari. Netko može biti zaljubljen u sebe i svoj izgled i svoju pamet, moć, utjecaj, auto, kuću, mobitel, facebook, TV, karijeru, odjeću, hranu i piće, časopise, novac, uspjeh, igračke…

U tomu vidu treba zaviriti i vidjeti što se događa u nama: trgovina s Bogom u srcu najviše vrijeđa Krista, jer je srce istinski Hram Duha Svetoga u kojemu Bog želi trajno stanovati. Isus i nama poručuje: ne trgujte s vjerom! Ta se  trgovina odnosi na shvaćanje i oblikovanje savjesti, jer opasnost je da se život i vjera, cijeli vrijednosni sustav, svedu na kupoprodaju: dam da daš.

Često se izruguje kršćansko poimanje života, živi se kao da Boga nema, želi ga se izbaciti i stvoriti društvo bez Boga, društvo tržišta i trgovine. Želi se stvoriti društvo u kojemu prevladava moćna i bogata manjina, kojima bi služila siromašna većina. Tako se stvara nasilje i bura bezboštva. Stvaraju se vijeća i udruge, donose se zakoni koji ulaze u život poput onih ovaca i volova u Hramu, te ga onečišćuju. Oni trebaju biti izvan Božje kuće, čovjeka. Profanirati čovjeka i narod je svetogrđe, a osobito ako se radi o djeci i slabima (droga, eutanazija, ideologija roda…).

Ta stvarnost kao da zahvaća sve od reda i izgleda da čovjeka zanima samo zarada i prestiž, a ne revnost za Božji Hram. Kao da nije važno hoće li takav stav i odnos stvoriti napetost i smrtonosni otrov, bezosjećajnost koja u život unosi gorčinu i beznađe. Današnji čovjek kao da luta, gubi se, a to ne vidi. Tako je zaista tamo gdje se trguje s Bogom. Zato je Isus ljut, uzima bič i razgoni švercere Božjih dobara, jer želi spasiti čovjeka.

Čovjek se previše oslanja na sebe i tvrdokoran je poput Židova iz evanđelja. Oni Isusu ne vjeruju i traže znak. A Isus im veli: razvalite ovaj Hram, a ja ću ga u tri dana sagraditi. Nisu shvatili. Oni misle na građevinu, samo na materijalno, a Isus na svoje Tijelo koje je Hram Duha Svetoga, misli na muku i Uskrsnuće. On je novi Hram. Istinsko svetište je njegovo razapeto tijelo.

Zar se ponekada i mi ne svađamo s Bogom i tražimo znak, a on nam daje samoga sebe na stotinu načina u jednomu danu. Želi da ga prepoznamo u sebi, u patnjama i nevoljnima. Prepoznati ga ne može onaj koji je došao švercati u njegov hram. Može ga prepoznati samo onaj tko je čista srca. Hram Božji smo mi, naše srce i tijelo, naš život. Poigravamo li se i trgujemo li Hramom u kojemu Bog želi trajno boraviti?

Isus danas ulazi u naš život kao što je ušao u Jeruzalem, ulazi u naše srce kao što je ušao u Hram te iz njega želi izgnati i rastjerati trgovce svetim, ono duhom zvjersko: grijehe i zle sklonosti; razbija okamenjene savjesti i želi da mi budemo duhovni oltar žive ljubavi na kojem se on žrtvuje i časti; izgoni idole, lažne bogove i daje Ocu primat. To je revnost koju Isus iskazuje za svakoga od nas, za naše srce, za naš život da se otvorimo i prihvatimo Boga Isusa Krista, jer želi da budemo Hram njegove ljubavi. Zato nam treba Kristov bič, bič ljubavi i vjere. Korizma je. Hoću li već načiniti bič te istjerati nevjeru i praznovjerje, jer bilo bi pogibeljno čuvati bič za Isusa…

Reče evanđelist da su mnogi povjerovali u njega. Kako je ponekada teško odreći se navezanosti na ono što posjedujemo i ponekada mislimo da smo gubitnici ako slijedimo Božje zapovijedi, ali kada se Kristu bez zadrške predamo tek onda uočavamo smisao i snagu života. Blizu je Pasha i zato dao Bog da mu povjerujemo i budemo Hramovi njegove ljubavi prema sebi, drugima i svojim obiteljima, narodu i Crkvi. Amen!