Druga korizmena - B
Slušajte moga Sina Ljubljenog! (Mk 9, 2-10)
Ne treba biti previše mudar i utvrditi da je u svijetu mnogo blještavila. Ali, kako razlikovati lighte shou od sunca, jer oboje svijetle. Kako razlikovali zlato od bižuterije, jer i jedno i drugo sja? Kako otkriti je li naš život bižuterija ili zlato? Je li naš život istinsko nasljedovanje Krista ili kršćanska bižuterija?
Da bi Bog otkrio kakav je Abraham, što čini? Knjiga Postanka reče: Bog stavi Abrahama na kušnju. Pozvao je Abrahama da žrtvuje svoga jedinog sina, kojega ljubi. Lako je žrtvovati nešto što nam nije bitno, ali kako se odreći i žrtvovati ono što je srcu sraslo? Velika je to kušnja. Bog je poslao Abrahama na brdo Moriju, gdje podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže sina Izaka i položi ga na žrtvenik. Zamislimo sebe u tomu okružju.
Tu kušnju Bog od njega traži da bi Abraham produbio svoj odnos s Bogom. Za Izraelce žrtva nije nešto negativno, nego plemenito jer se po njoj čovjek sjedinjuje s Bogom. Zato su smatrali da je Izak bio počašćen biti prinos za žrtvu paljenicu. Danas teško razumijemo taj plemeniti vid žrtve, ali pozvani smo otkrivati ga. Abraham je bio spreman i na to, a Bog, komu nije bilo do smrti Izaka, nalazi rješenje.
Na kraju kušnje Gospodin iskazuje veliku radost jer je Abraham u kušnji potvrdio da nije bižuterija nego zlato. Pokazao je svoju vjernost Bogu. Vjerujem da takvu radost svatko od nas doživi sa svojim bližnjim kada posvjedoči kršćansku vjernost, i onda kada pobjedi samoga sebe i u malim svakodnevnim kušnjama, odricanjima, ustrajnostima.
Abrahamova poslušnost Bogu postaje izvor blagoslova. Postaje kao zlato kušano u vatri. To bižuterija ne može izdržati. Što to znači? Sv. Pavao reče: Tko će optužiti izabranike Božje? Mnogi se natječu optužiti Božje izabranike, ali ako su kao zlato kušano u vatri, tko nam što može? Nitko, jer Krist se zauzima za nas.
U tomu nas vidu događaj na brdu Moriji upućuje na događaj na brdu Tabor, gdje se Isus preobrazio pred učenicima. Morija je bilo brdo Božjega proviđenja: Bog je Abrahamu providio. Što? Janje! Zaista, Bog je čovječanstvu providio nebesko Janje – Isusa. Izak i janje znak su Isusa. Na brdu Moriji dogodio se sakrament: susret Boga i čovjeka. Abraham je pripremio drva, žrtvenik, ljubljenog sina Izaka... Što? To je Isus kojega je Otac žrtvovao za spas svijeta. To je Euharistija, sveta misa.
Isus se uputio na goru visoku, što je znak blizine s Bogom, izabire osamu. Sa sobom vodi učenike, udaljuje ih od buke i svakodnevice. Isus se preobrazio pred učenicima nadilazeći tim činom zemaljsku i vremensku stvarnost. Svjedoči im da ga ne zanima duhovna bižuterija, nego želi dubinski obnoviti čovjeka, pokazujući im, ne lighte shou, nego sjaj svoga lica, ljepotu Očeva srca, nebesko sunce, komadić raja. Isus to čini, ne radi sebe, nego da se učenici ne bi pokolebali pred njegovim križem i u svemu što ih čeka u životu. Isus ne treba upoznavati ništa novo, nego su učenici, svi mi, pozvani rasti u spoznaji Isusa i vjernosti njemu, kao što je on vjeran Ocu.
Bog je Abrahama kušao na brdu i pokazao mu svoju dobrotu. Isus se apostolima na brdu objavljuje kao pobjednik smrti i zla, kao onaj koji će ustati od mrtvih. U tomu je trenutku učenicima: Petru, Jakovu i Ivanu, pokazao djelić te pobjede, a Petar je time bio toliko zanesen da je tu htio trajno ostati. Petar kao da nije razumio što Isus želi i na neki način otkriva svoju zamagljenu ljudskost. Bijahu prestrašeni. Zar ne vidimo sebe u Petru? Odmah nakon Isusova preobraženja slijedi kušnja: pojavi se oblak i zasjeni ih. Ne samo što je nestalo onoga sjaja, nego nigdje nikoga, osim sama Isusa. Zar to nije život?
Da, zar se na našemu putu do životne Morije ili Tabora ne pojavljuju kušnje i oblaci, koji žele zasjeniti ljepotu života s Bogom? Zar se ne nudi oblak i sjena u obliku bižuterije i lighte shou? Toliko puta nigdje nikoga ili su mnogi u svojim oblacima? Ali, vjerniku je važno imati vjerno i čisto srce, čuti glas Božji iza oblaka: Čovječe ne spuštaj ruku na dijete, jer ovo je Sin moj, Ljubljeni, slušajte ga. Čovječe, ne gubi vrijeme na oblak i sjenu, bižuteriju i lighte shou, nego osluhni Očev glas, slušaj Krista jer te on ne napušta. Kada imamo Isusa, imamo sve.
Stoga, imati Abrahamovu vjeru znači, u poslušnosti Bogu, otkrivati ljepotu života od jutra do mraka. Susresti Isusa znači biti preobražen i svijetliti sjajem njegova lica. Da bismo na putu do svoje Morije ili Tabora pokazali vjeru poput Abrahama, zavapimo: Isuse, uzmi i mene sa sobom, kao što si uzeo Petra, Jakova i Ivana. Amen.
